izvor: https://bit.ly/3FOUgBO

Cluesovog se albuma Neuanfang uvijek sjetim na početku godine – dakako, zbog njegovog naziva (Novi početak). Možda će netko pomisliti na tzv. novogodišnje odluke, a pod kojim se nazivom obično kriju predimenzionirani, nadobudno (a ponekad i navrat-nanos pred kraj godine) skovani planovi o ne-znam-kakvim životnim promjenama, s čijim se izvršavanjem ima započeti 1. siječnja. Ne radi se o tome. Ideja je nešto puno jednostavnije, ali zato i znatno zahtjevnije za izvršiti: treba jednostavno nastavi kročiti naprijed.

A to je, kako pjeva Clueso u pjesmi Jeder lebt für sich allein (Svatko živi sâm za sebe), najteža stvar na svijetu. Jer, puno je glasova sa strane koji, umjesto da ohrabruju ili barem jamče potporu, smetaju, buče, pljuju svoja nazovi-mišljenja. Sve to potrebno je (neću reći jednostavno – premda mi je skoro izletjelo) ignorirati, zanemariti. Ne osvrtati se. Nipošto se ovdje ne radi o bahatosti ili nezainteresiranosti za tuđe mnijenje, već je na ulogu odgovornost koja se (ne) preuzima za vlastite korake:

Bitte erzähl’ mir nicht dauernd was vom Eisberg

Das is mein eigenes Schiff

Und ich muss es bewegen

Denn niemand im Leben

Wird mein Leben leben für mich

Molim te ne govori mi neprestano o ledenjaku

ovo je moj brod

i ja moram u njemu ploviti

jer nitko

neće moj život živjeti umjesto mene.

Takvo preuzimanje odgovornosti omogućuje, ako ne mirno more, a ono barem ustrajnu plovidbu, gdje kapetan ne odustaje lako. Ma zapravo, nikako. On je, unatoč tome što ga ne prati uvijek sreća, kadar osloniti se i na svoju intuiciju, koja mu omogućuje da pokoje svitanje ugleda u spokoju (Sorgenfrei, Bezbrižno). 

To je prva stvar koja je bitna: nastaviti kročiti naprijed i ne se dati pokolebati. Pa ipak, ona nije i jedina. Uz nju, još su dvije stvarnosti ne samo od pomoći, nego i od vitalne važnosti za sve nas koji i dalje pokušavamo ploviti morem vlastitog života: to su čuvanje sjećanja i donošenje odluka.

izvor: https://bit.ly/3eI5OuU

Dakako, potrebno je biti u pokretu. Ali na putu, potrebno je uzeti i predah, odmoriti se. Potrebno je s vremena na vrijeme ući u razdoblje šutnje i intenzivnije refleksije. Marijanski bismo rekli: potrebno je prebirati riječi (događaje). O tome Clueso progovara u pjesmi Erinnerungen (Sjećanja), gdje poziva slušatelja da se, zajedno s njim, zaustavi i probere – kao kroz sito – sjećanja na događaje koje je proživio. Ovdje je potrebno ne brzati, nego dati si dovoljno vremena, kako bi se proživljeno sakupilo, pustilo kroz rešeto, te kako bi na kraju kroz njega izašao fini prah sjećanja, žive memorije na događaje koji su za nas bili oblikotvorni. Ako je vjerovati Cluesou, nije dovoljno samo nešto doživjeti, potrebno se zaustaviti, o doživljenom razmisliti, dogođeno probrati, te naposljetku probrano pohraniti. I ne samo Cluesou, ako je vjerovati Evanđelju, naći ćemo isto: Marija, nakon što joj anđeo Gabrijel uskoči u život, odmah uzima momenat šutnje i prije svojeg odgovora „stade razmišljati“ (Lk 1,29). A nakon posjete pastira novorođenom djetetu Isusu, ona „u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu“ (Lk 2,19).

Ali ne zaustavlja se sve na „dumanju“: potrebno je i djelovati, tj. donositi odluke. Odluke o tome kako živjeti. O ovoj temi na vrckast način progovara pjesma Achterbahn (Vlak smrti): Clueso, svjestan željâ svojih roditelja (žele unuke), očekivanja i savjetâ drugih (da odraste, da češće vježba, da učini nešto sa sobom, npr. napiše koji hit i zaradi brdo love, itd.), sposoban je ostati pri sebi (vjerujem, i zbog toga što je prethodno sačuvao živom memoriju proživljenih događaja i probrao ih!), te donosi odluku s kojom se ne moraju svi slagati: odlučuje nastaviti živjeti kako živi, te ih, svakako bez bahatosti, ali ne i bez otkačenosti, pozdravlja s vlaka smrti na kojem se nastavlja voziti. (Ovdje samo napomena: žao mi je što je njemačka riječ Achterbahn koja u engleskom ima puno blaži prijevod (roller coaster) u nas pretvorena u riječi tako nesretne sugestije). 

Svakako da upravo napisano nije poziv „hajdete i vi pa činite tako i živite bez plana!“ Nego, čini mi se dobrim ne promašiti ono što u tome ima dobrog i istinitog: biti kadar kročiti naprijed, promišljajući i probirući proživljeno, te donositi odluke za sebe.

izvor: https://bit.ly/3JuWxo4

Stoga upravo takvu sposobnost želim i vama u novoj godini: da se, bez obzira na poteškoće, obeshrabrenja, glasove koji dobacuju „ne možeš ti to“ ili „ha, šta si umišlja“, nastavite hrabro kročiti naprijed! A kako je to sve samo ne najlakša stvar ne svijetu, mislim da na putu neće biti na odmet koji puta, poput Cluesoa ili Marije, zastati i o dosada učinjenim koracima porazmisliti, te od njih probrati ono što u vas ima biti pohranjeno.

Neka vam to omogući donošenje dobrih, pravih odluka – za vas i vaše bližnje.

U tom tonalitetu i završavam, s Cluesovim riječima iz pjesme po kojoj cijeli album i nosi svoje ime – Neuanfang:

Ich bin nicht immun gegen Gegendwind,

Doch ich lauf los.

All die schönen Erinnerungen – ich halt sie hoch!

Ich fühl mich ein Tag schwach, ein Tag wie neugeboren.

Ich will altes nicht bekämpfen – ich will neues formen.

 

Neuanfang! – es ist nie zu spät,

Für ein Neuanfang

Nisam imun na protivni vjetar.

pa ipak, nastavljam.

Sva ona lijepa sjećanja – brižno čuvam!

Jedan dan osjećam se slabo, drugi kao da sam nanovo rođen.

Sa starim se ne namjeravam razračunavati – novo želim činiti.

 

Novi početak! Nikad nije kasno,

Za novi početak