PONEDJELJAK VELIKOG TJEDNA

Iz Evanđelja po Ivanu (12, 1-11)

Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. Tada Marija uzme libru prave dragocjene narodne pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti.

Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: »Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?« To ne reče zbog toga što mu bijaše do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. Nato Isus odvrati: »Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek!«

Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.

—

Ovaj odlomak stavlja pred nas dva načina, dvije vrste odnosa prema Bogu. Najprije Judina reakcija koja nije loša po sebi, zatim Božji pogled na ljudsku ljubav. Mogli bismo reći da Judin način odgovara čak Isusovom nauku. No, pokušajmo obrazložiti tu Judinu reakciju. Dragocjena pomast prolivena! Juda je – kao što znamo – odgovoran za financije i kao takav procijeni tu pomast visoke vrijednosti na 300 denara, a to znači 300 radnih dana. Dakle, 300 dnevnica prolivenih jednim potezom na Isusove noge. Koje li štete! Koje li nerazumno trošenje! Iz financijske perspektive Judino razmišljanje stoji; ali ljubav vidi stvari drugačije od računovodstvenih servisa, od blagajnika, ekonomista. Marija, Lazarova sestra, htjela je na taj način izraziti Isusu svoju zahvalnost što joj je vratio brata iz groba. Možda je i osjetila da će joj uskoro Isus biti oduzet.

No, trebamo priznati da je ovdje lako kritizirati. Lako je kritizirati ovdje one koji nastoje nešto činiti, ali ne ide im baš. Svaka kritika mora biti čin odgovornosti. S kritikom moramo biti u mogućnosti objasniti ono što bismo mi učinili umjesto druge osobe. Ali ne samo ono što bismo učinili, nego činimo li to doista. Inače bi kritika bila kao što je ovdj slučaj – samo ljubomorno tužaljkanje onih koji djeluju iz loše namjere, pred onima koji nastoje činiti najbolje što znaju iz ljubavi. Judina pobuna nema nikakve plemenite koristi. Uostalom takav stav ga vodi kasnije do izdaje. Marijina gesta nju vodi još većoj ljubavi prema Gospodinu, i usuđujem se reći do mnoštva onih nogu koje lutaju po svijetu i traže utjehu i ljubav.

Marija „pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom.“ Osjećala je dužnu zahvalnost prema Isusu koji prihvaća tu gestu zahvalnosti. On je osjetljiv na ljubav koja je sadržana u toj gesti. Vidi da takva gesta nagoviješta njegovu skoru smrt. Ta pomast najavljuje onu drugu kojom će njegovo mrtvo tijelo biti pomazano za grob.

Miris pomasti napunio je cijelu kuću. Za evanđelista Ivana, to znači da će se ta zahvalna ljubav uskoro raspršiti na cijeli svijet po radosnoj vijesti Isusova uskrsnuća. Isus je dao svoj život za mene. Za uzvrat bih mu trebao darovati svoj život u služenju braći i sestrama!

Slika: Artus Wolfaerts – Mary Magdalene Anointing Christ’s Feet in the House of Simon the Pharisee