U srijedu 15. lipnja 2016. godine održala se u Europskom parlamentu konferencija o humanitarnom djelovanju blaženoga Alojzija Stepinca, koju je hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir organizira u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Radnom grupom Europske pučke stranke za međukulturalni i religijski dijalog.

Na početku konferencije okupljene je pozdravila zastupnica Marijana Petir:„U vremenu teško narušenih međuljudskih odnosa, humanitarno djelovanje blaženoga Alojzija Stepinca pokazuje nam smisao čovjekoljublja u svojoj raskoši i punini“, kazala je te podsjetila kako je bl. Stepinac vjeru konkretizirao u ljubavi prema bližnjemu. „U tom segmentu možemo prepoznati njegovu veličinu – što je uvijek imao otvorene oči i srce za najslabije, najranjivije i najugroženije, pokušavajući im ublažiti boli i patnje, a ne bojeći se pritom riskirati i vlastiti život“, rekla je Petir otvarajući konferenciju.

 Nakon zastupnice svoj govor održao je  rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željko Tanjić koji je, između ostalog, istaknuo: “Hrvatsko katoličko sveučilište, kao jedno od najmlađih sveučilišta u Hrvatskoj, a time i u Europskoj uniji teži izvrsnosti u znanosti i poučavanju, ali je posvećeno i odgoju mladih ljudi kojima pored znanstvene i nastavne stručnosti u raznim područjima želimo podariti i uzore koji im mogu pomoći u njihovom sazrijevanju, ali i u oblikovanju životnih stavova, ideja i načina djelovanja kojim će mijenjati hrvatsku i europsku stvarnost vođeni idealima koji svoje korijene imaju i u kršćanskoj viziji čovjeka i društva. Alojzije Stepinac te krjeposti ujedinjuje u svojoj osobi i svojim je  životom, govorima, djelovanje jedan od onih koji je u mnogočemu još neotkriven u europskoj javnosti kao preteča svih temeljnih ideja na kojima se gradila zajednica europskih naroda i država, ideja koje je on crpio iz vjere, vjernosti temeljnim načela morala i poslanja Crkve, braneći uvijek posebnost i važnost svake osobe bez obzira na vjeru, rasu, nacionalnost i spol te njegovu savjest, posebice u teškim vremenima ustaškog i komunističkog režima i totalitarizma. Siguran sam da će nam današnja predavanja upravo to pokazati  na najbolji mogući način i da će osoba i djelo blaženog Alojzija Stepinca postati bliži svima onima koji traže i prepoznaju osobe koje su bile spremne za ideale, koji jedini mogu oblikovati naše zajednice, dati i svoj život i tako svima nama biti uzor.”

 

Na konferenciji o važnosti nadbiskupa Stepinca i njegovog djelovanja za razumijevanje današnje Europe govorila je dr. sc. Esther Gitman: “Dr. Gitman, izdvajajući pojedine dijelove Stepinčevih propovijedi, demantirala je one koji smatraju da Stepinac nije učinio dovoljno u suprotstavljanju ustašama i arijevskoj ideologiji. Stepinac je uvijek hrabro naglašavao da „svaki narod i svaka rasa na zemlji imaju pravo na egzistenciju i na čovječno postupanje“ te da Katolička Crkva nikada neće odustati od promatranja svake nacije i rase kao Božjih stvorenja.” O Stepinčevom spašavanju djece i djelovanju za vrijeme Drugoga svjetskog rata izlaganja su održali dr. sc. Mario Kevo i mons. Juraj Batelja, a prof. dr. sc. Jure Krišto je izložio historiografiju o životu i djelu nadbiskupa Stepinca u kontekstu vremena. Baveći se navodnom Stepinčevom „kontroverznošću“, prof. dr. sc. Jure Krišto s Hrvatskog instituta za povijest, na temelju dugogodišnjeg istraživanja, u svome predavanju zaključio je da je Stepinac postao „kontroverzan“ nakon montiranoga sudskog procesa u kojemu je zbog političkih razloga osuđen na 16 godina zatvora. 

Prije konferencije jutarnje euharistijsko slavlje u Europskom parlamentu predvodio sisački biskup mons. Vlado Košić koji je istaknuo: „Možemo Europi pokazati svoje svece i blaženike, možemo svojim primjerom izdržljivosti i neslomljivosti poput svetog Alojzija biti primjer i putokaz kako se ni za što na svijetu ne smije izdati savjest, kako se treba braniti dostojanstvo obitelji i da se budućim naraštajima ostave učvršćeni temelji kršćanskog života. Da, Hrvatska u tome može i mora pomoći staroj i umornoj Europi. I trebali bismo više gledati što imamo i možemo dati, negoli što možemo primiti.“