U ono vrijeme: Ivan reče Isusu: »Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.« A Isus reče: »Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas, za nas je.«
Čini mi se da će Isus samo za sebe u evanđeljima izreći ono što su njegovi učenici danas htjeli za sebe izreći. On će to izreći na način da tko s njim se sabire, rasipa.
A učenici trebaju prigrliti jedan drugi pristup: ne da tko nije s njima da je protiv njih, da tko ne sabire s njima da rasipa, nego – da tko radi onako kako radi Isus da je zapravo njihov i da s njima radi na izgrađivanju kraljevstva Božjeg.
Mala, ali vježba koju možemo nebrojeno puta iznova uzeti sebi za zadatak jest: Kada me neka druga osoba „žulja“, je li to zbog kvalitete njezinog postupanja (npr. radi nešto što je pogrešno, krivo, radi nauštrb neke druge osobe, šteti svojim djelovanjem drugima) ili zbog toga što nije dio naše „ekipe“?
Mentalitet grupica i strančarenja lako se uvuče u Crkvu i među Isusove učenike.
A bit nije biti dio neke (elitne?!) grupe, već – djelovati poput učitelja, činiti dobro – izgoniti zloduhe, tj. oslobađati ljude od onoga što im život oduzima, što ih guši.