Sveučilišna kapelanija

Postoji stalna opasnost u Crkvi da malene poistovjetimo s onima što kukaju i plaču nad poteškoćama vlastitog života. Nisu takvi maleni, koji za sebe tvrde da ništa ne mogu. Naprotiv! Malenost je otvorenost primiti – od Boga i ljudi – toliko dobra koje inače ne bih mogao steći ma kako predanim i marljivim svojim radom i zalaganjem! I njima se kreativno, hrabro i ponizno služiti kako bih činio upravo to – služio braći ljudima!

“Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca…” Moguće je da kada čujemo ovaj redak odmah pomislimo na ono što prikazuje slika koja prati današnji tekst – na raspeće Isusovo. Ali, Bog nije poslao – dapače dao! – svoga Sina Jedinorođenca da ga ljudi pribiju na križ, nego da čovjeka ljubi. A(li) ljubav će na koncu, da, prihvatiti i Križ.

Današnji retci, iako dodatak koji nije od Marka, ipak bogoduho odražavaju ono što je poslanje zajednice: poći po svem svijetu i propovijedati evanđelje! Drugim riječima, sada na Isusove riječi činiti kao i on: izgoniti zloduhe (tj. oslobađati ljude krivih nauka, ideologija koje im sišu život), te na nemoćnike polagati ruke (tj. svojim riječima i rukama zacjeljivati njihove rane, svjedočiti im Božju ljubav i nježnost).

“Mir vama!” Ta slobodna, u ljubavi izražena Božja odluka otpuštanja stavljena je pred nas kao nemali podvig: imamo činiti kao Isus – otpuštati onima koji nam čine nažao, darovati im mir! Stoga, uvijek se sjetimo: koji smo god kršteni, primili smo Duha i u njemu smo kadri (barem učiti se) otpuštati i darovati mir poput Isusa. Znam, lako za reći. Ali, za onu ili onoga koji će mir od nas primiti, bit će to neizmjerno oslobađajuće iskustvo!

U previranjima vjere, kao zajednica Isusovih učenika znamo da smo među nama iskusili Gospodina. A opet, prolazeći kroz krize i nesigurnsoti, imamo iznova, opet i opet, potrebu upitati ga da nam isto i potvrdi, da nam se očituje. Oscilacije. Vjera i sumnja. Sigurnost, ali bez garancije. To prati sve Isusove učenike, pa tako i nas.

Evanđelje ukazanja. Evanđelje neobično. Evanđelje ispunjeno Isusovim neobičnim smislom za humor. A opet evanđelje ozbiljno i dalekovidno: ozbiljno jer govori kako o Isusovoj prisutnosti tako i o njegovoj odsutnosti; dalekovidno jer nas uči bacati pogled unatrag i prepoznavati koliko je puta srce u nama izgaralo od Božje prisutnosti i njegovog milosnog djelovanja!