Sveučilišna kapelanija

Kada u životu svjedočimo događajima koji nam se usijeku u memoriju, ponekad imamo spontanu potrebu proživljeno istoga časa podijeliti s drugima. Ponekad pak rađe zastanemo, te o proživljenome promislimo. Proberemo memoriju.

Bog nas ne spašava “izdaleka”, već nam postaje blizak. Još i više: postaje jedan od nas! A jer je postao jedan od nas, može nas i dobro razumjeti.

Postoje ljudi koji su „živi mrtvaci“ i prije nego dosegnu starost. A postoje i oni koji su, iako stari, okrenuti novom. Okrenuti životu!

Josip i Herod vrlo su različite osobe. I dok je Herod kralj, na visokom položaju, moćan i silan, kad ga se pogleda u realnom svjetlu (a da ne govorimo kad ga se usporedi s Josipom), pokazuje se kao nasilnik, slabić i kukavica.

Razne su prilike u kojima čovjek trči. Neke od njih, poput one u današnjem evanđeoskom izvještaju, vrlo su dramatične.

Niti jedna obitelj, pa tako ni Isusova, nije savršena. Pa ipak, u krhosti krije se snaga koja se tek ima očitovati. Tako može biti i u našim obiteljima.