Sveučilišna kapelanija

Je li Isus vlastan otpuštati grijehe? Ako da, tko ga je ovlastio? Čini mi se, više nego pismoznanačko petljarenje s takvim pitanjima, naš pogled ima biti usmjeren na Božju ljubav koju Isus komunicira, te na vjeru ljudi koja ga se dojmila.

Isus danas kao da je, oprostite na izrazu, bipolaran: prvo pun milosrđa, ganut, čovjeka liječi, a zatim se na istoga skoro pa izdere, otresući se na nj. Kako objasniti takvo Isusovo ponašanje?

Isus, snažan na riječi i djelu, nježan je i pozoran prema oboljelima, onima koji pate ili su od drugih gurnuti u kut. Na njegovu ljubav oni znaju – poput punice Šimunove iz današnjeg evanđelja – uzvratiti ljubavlju. Posluživanjem. I to odmah.

Kada ovu evanđeosku epizodu transponiramo u naš vjernički prostor i vrijeme, ona pred nas stavlja ne baš ugodno, ali posvema značajno pitanje.

Loviti ribe znači premještati ih iz života u smrt. Biti ribarom ljudi govori o suprotnoj stvarnosti: mrežama ljubavi izbavljati ljude iz vodâ smrti i pustiti ih da u slobodi kopnom hode.

Danas Ivan i Isus kao da se natječu u pristojnosti, učtivosti: Ivan svjestan da je Isus “jači” od njega, ostavlja Isusu prostora. A ovaj, kada nastupa, postupa kao da je “običan” čovjek – staje u red i krsti se kad i svi ostali.