Sveučilišna kapelanija
Riječ dana
Riječ dana: Isus pozove koje sam htjede (Mk 3, 13-19)
Današnji evanđeoski odlomak lijepa je prilika za vježbu kontemplacije: uživljavanja u evanđeosku scenu tako te sâm postajem sudionikom događanja. Koju ulogu igram? Gdje me Isus smjestio? Kamo me pozvao?
Riječ dana: Osjetiti bȉlo Isusovih koraka (Mk 3, 7-12)
Isusa molimo da nam usliši molitve. I to po sebi nije pogrešno. Pa ipak, koji puta trebat će osjetiti njegovo bȉlo i usmjerenje njegovih koraka. I ostati jednostavno koji časak s njim i njegovim učenicima.
Riječ dana: Ražalostiti se, da. Ali ne se dati obeshrabriti! (Mk 3, 1-6)
Isus kao da se inati: iako zna da će biti belaja ako bude liječio u subotu, on ne odustaje. Umjesto da taj čin odgodi makar za drugi dan, on naprotiv, čovjeka usahle ruke stavlja baš u sredinu.
Riječ dana: Čovjek u središtu (Mk 2, 23-28)
Iako nipošto Isus nije osoba koja ne mari za Božje odredbe, njemu je na srcu uvijek dobro čovjeka: pa čak i onda kada to znači da će se prekršiti koja od odredbi Zakona.
Riječ dana: Vrijeme svatova, vrijeme posta (Mk 2, 18-22)
Svatovi su vrijeme radosti i veselja. Dobro se jede i pije. Ali ne ide se non-stop u svatove. Postoje i drugačija, suprotna vremena: vremena refleksije i povučenosti. Vremena posta. I jedna i druga stastavni su dijelovi autentičnog ljudskog života.
Riječ dana: Na večeri s Isusom (Mk 2, 13-17)
Da sada Isus bane i pozove me na objed, kako bih si taj ručak/večeru zamislio? Koga bi još Isus pozvao? Bi li se tu našli samo vjernici ili bi bilo i drugih ljudi? Kakva bi bila atmosfera?