Sveučilišna kapelanija

Običaje (a selo je slika mjestâ gdje običaji pokazuju svoju moć i jakost) je teško promijeniti. Tek eventualno nakon što ne samo bude odbačen i ubijen, nego nakon što žene u strahu pobjegnu od praznoga groba, će biti moguće pošemeriti neke duboko ukorijenjene običaje. Na primjer onaj da mesija, Krist Pomazanik, ima silinom i snagom spasiti ljude.

Učenici ne razumiju jer su zatvorili svoje srce, jer im se neće! Muče se oni u (ne)prihvaćanju Isusovog načina djelovanja. Ali strpljivo. I njihovo će srce naposljetku progledati.

Umjesto da ponekad (infantilno?) tražimo baš takav i takav znak s neba, bolje bi bilo da primjetimo mnoge znakove ljubavi Božje i drugih ljudi prema nama.

Ruga li se to Isus siromasima, kao, baš dobro što ste siromašni? Prijeti li to Isus bogatašima, kao, kako ste glupi što ste sada bogati? Naravno da ne. A što onda? Pročitajte.

Isus primjećuje potrebe naroda (da je gladan) i prije nego mu se on u svojoj potrebi obrati za pomoć. Bog svojim odgovorom pretječe naša pitanja. On se za nas uistinu brine.

Zašto je Isusu toliko stalo braniti učenicima da ne kazuju, da ne razglašuju o dobru što im čini? Zato jer je njihova slika nepotpuna. Oni još ne znaju da Mesija ima biti raspet, da će ih moćni Isus spasiti – svojom nemoću!