Vasilij Vasiljevič Kandinski
Svi sveti I.
Svetost – zagledanost u Krista i bližnjega
Vjera Crkve i naša vjera živi istovremeno od pogleda unatrag i pogleda unaprijed. Zapravo oni koji vjeruju ne mogu odvojiti ova dva pogleda jer bi to značilo osiromašiti vlastitu vjeru. Vjera je uviranje u od Boga darovanu budućnost koja u sebi nosi tragove prošlosti i sadašnjosti i uviranje u sadašnjost i prošlost utemeljeno na od Boga darovanoj budućnosti. O tome nam najbolje svjedoči Sveto pismo. Ono je svjedočanstvo ne samo onoga što se dogodilo, nego nam otvara i neslućena obzorja onoga što će se dogoditi. Naravno, nije Sveto Pismo knjiga zagonetki i skrivenih poruka niti je ono knjiga iz koje se može gatati ili predviđati budućnost shvaćenu u smislu točno određenog događanja. Sveto Pismo je pisano s pogledom unaprijed, s pitanjem kako nam je živjeti dok se Krist ne vrati i što nas iščekuje kada se vrati. I upravo nam stoga daje jedan poseban uvid u budućnost koju mi ne gradima, nego nam ona dolazi u susret u osobi Isusa Krista. Tako nam i Knjiga Otkrivenja, čije značenje mnogi pokušavaju odgonetnuti daje uvid u ono što čeka sve one koji su prošli kroz nevolje i koji su ustrajali u vjernosti Kristu. I ne samo da su ustrajali nego su u tome našli i pravi izvor sreće. To je budućnost koja zanima Pismo i koja iz njega izvire.
Svetost – susret s Kristom
Mi koji smo još na putu i susrećemo se s mnoštvom nevolja i patnji ipak se pitamo kakva će biti naša osobna i zajednička budućnost, kakav će biti susret s Kristom i koji će biti kriteriji suda? Pitanje je to koje je uvijek iznova zaokupljalo mnoge: vjernike i nevjernike, umjetnike, pisce i sve one koji su tražili odgovore na tzv. posljednja pitanja ljudskog života. U tome traženju često se zaboravilo na jednu temeljnu istinu koju nam Pismo otkriva: da bismo razumijeli kraj i novi početak treba pogledati unatrag u zemaljski život onoga koji je početak novoga života, koji je novi Adam, u život Isusa Krista.
U Kristovom naviještaju Kraljevstva, u njegovom obećanju ponovnog dolaska, u njegovoj brizi za siromašne, za potlačene i odbačene, za patnike i u njegovoj otkupiteljskoj smrti i uskrsnuću mi vidimo naličje onoga što nas čeka, ali i pravo naličje onoga što nazivamo kršćanskom svetošću i srećom. O tome nam govore blaženstva koja pokazuju pravi model svetosti i sreće. On se ne sastoji prvenstveno u osobnoj moralnoj savršenosti nego u predanju Bogu iz kojeg proizlazi sasvim drugačija i nova životna praksa koja u svemu odudara od naših svakodnevnih promišljanjima o uspješnom, sretnom i pravom životu. Blaženstva i njihova vrijednost, slika svetosti i sreće koju oni nude posebice je znakovita i važna u današnje vrijeme u kojem se čini da mjerila života i uspjeha stoje u potpunoj suprotnosti s blaženstvima. A ona i u ovim vremenima krize mogu biti izazov jednog drugačijeg životnog puta koji omogućuje kršćanima da budu kvasac novog i pravednijeg društva, ali i da budu sretni živeći svoju vjeru izloženi suprotnostima i nevoljima.
Svetost – susret s bližnjim
I ako se na temelju današnjih čitanja pitamo koji je put svetosti i kako će izgledati susret s Gospodinom jedino što je potrebno jest pogledati način kako se Krist ophodio prema ljudima, način na koji je on gledao na ljudske živote i povijest. Jer sud se dogodio u njemu i on je Sudac svih ljudi, sudac povijesti. I upravo jer živi od pogleda unaprijed, iščekujući Kraljevstvo Božje Crkva slavi svetkovinu Svih Svetih. Slaveći ovu svetkovinu priznaje da je život osoba koje su se predale Kristu i s njim povezle na mnoštvo različitih načina i kroz različito djelovanje u povijesti važan za cijelu Crkvu. Njihov je život jedan od stupova Crkve, autentično svjedočenje i tumačenje Pisma. Ukazuje i na ono što čeka one koji s Kristom nose teret svakodnevice i koji u Kristu nalaze izvor vjere, nade i ljubavi koja ih osposobljava da budu svjedoci i navjestitelji Radosne vijesti kao i na ono što uživaju oni koji su prepoznali Krista kao Spasitelja i Gospodina u svim ljudima potrebnima pomoći i nade. Svi Sveti su svetkovina nade koja hrani vjeru i ljubav sviješću da životi onih koji druguju s Kristom imaju svoju puninu u novom zajedništva s nebeskim Ocem.
prof. dr. sc. Željko Tanjić
Rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta
