Iz Evanđelja po Ivanu

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«

Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.

Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova.

 

„Vidje i povjerova“

Danas slavimo svetog Ivana evanđelista i apostola. Dva dana nakon Božića slavimo onoga koji je bolje i dublje proniknuo otajstvo Božjeg utjelovljenja. Današnji odlomak njegova evanđelja pomaže nam ostati u promatranju Božića iz perspektive uskrsnuća našega Gospodina. Ivan „vidje i povjerova“. Puni pouzdanja u svjedočanstvo apostola, svakog Božića potaknuti smo i pozvani da vidimo i povjerujemo. Možemo stoga nanovo doživjeti to „vidjeti“ i „povjerovati“ u odnosu na Isusovo rođenje.

Ivan, ponukan intuicijom  svojeg srca i otvoren prema milosti, vidje onkraj onog što njegove tjelesne oči mogu promatrati u tom trenutku. Zapravo vjeruje premda nije još vidio Uskrsloga, što ukazuje na pohvalu onima „koji ne vidješe, a vjeruju“ (Iv 20,29).

U božićnom Djetetu, u skromnosti njegova izgleda, u bezazlenosti njegova bića, ne prestanimo vidjeti Boga i povjerovati mu svim srcem i svemu unatoč!