Inés San Martín
Crux. Taking Catholic Pulse
10. lipanj, 2022..

RIM – Prema riječima jednog od najistaknutijih stručnjaka Katoličke Crkve za prevenciju seksualnog zlostavljanja od svećenika, ignoriranjem glasa žrtava “isključujemo Isusov glas koji nam govori kroz njih”.

Njemački isusovac pater Hans Zollner, predsjednik Instituta za antropologiju-interdisciplinarne studije o zaštiti i ljudskom dostojanstvu (IADC) Papinskog sveučilišta Gregoriana, govorio je na cjelodnevnom “dijalogu” održanom u četvrtak u Madridu, u Španjolskoj, u organizaciji izdavačke kuće PPC.

Tijekom svog izlaganja Zollner, koji je također član Papinskog povjerenstva za zaštitu maloljetnika, rekao je da kršćani trebaju „otvoriti oči, uši i usta kada vidimo nešto što bi moglo biti zlostavljanje; svi mi imamo odgovornost formirati se, informirati se i potaknuti naše zajednice na djelovanje.”

“Ljudi pogođeni zlostavljanjem u Crkvi žele prije svega da budu prepoznati kao žrtve i da biskupi priznaju da su bili ranjeni, zlostavljani od strane člana zajednice”, rekao je. “Duhovno priznanje je važno, jer su se mnoge žrtve osjećale ranjenima u svojoj vjeri i to utječe na njihov odnos s Bogom; to je rana zbog koje mnogo pate.”

Zollner je također rekao da je Katolička Crkva dvostruko odgovorna: prema društvu i prema Bogu. No, upozorio je, “društvo je ponekad sklono zaboraviti da postoje i drugi sektori u kojima je zlostavljanje vrlo prisutno, a ne govorim o obiteljima, gdje je to puno teže saznati, nego u sportu, turizmu, filmskoj industriji, čak i u medijima.”

“Crkva mora činiti sve što je potrebno, a ne samo ono što je dužna činiti”, inzistirao je.

Govoreći o Španjolskoj, u kojoj trenutno rade dvije paralelne komisije koje istražuju povijesne optužbe za kleričko zlostavljanje, jednu koju je odobrio španjolski Kongres i drugu koju su pokrenuli biskupi, Zollner je rekao da “naravno, mi ne postojimo izvan političke polarizacije i ne možemo se odvojiti sebe iz ove stvarnosti.”

Ipak, kada se radi o izradi “strategije”, rekao je Zollner, ona ne može biti ukorijenjena u sukobu, jer će biti u osnovi “na štetu žrtava”.

Komentirajući ulogu medija u razotkrivanju zlouporaba, rekao je da “prirodno” postoje rijetki neprijatelji Crkve, pa čak i oni koji je žele uništiti, “ali kritike medija obično se temelje na činjenicama.”

“Da nije bilo slučajeva zlostavljanja i da nije bilo zataškavanja, novine ne bi pisale i ne bi bilo skandala”, rekao je, inzistirajući da “ako proizvodimo skandal i loše vijesti, hranimo novine koje žele napasti Crkvu. U tom smislu, prvi zadatak je stati na kraj aferama i počistiti što se treba počistiti.”

Nadalje, rekao je, “žrtve i danas nalaze zatvorena vrata i teško im je pronaći osobe koje će ih poslušati i pratiti”.

Sve do danas, rekao je isusovac, još uvijek pronalazi žrtve i preživjele koje je Crkva ignorirala.

Zollner je upotrijebio sakrament ispovijedi kao primjer: mora postojati ispit savjesti, pokajanje, jasno priznanje grijeha i nadoknada štete. Kad je riječ o zlostavljanju, rekao je, ispit savjesti su prijave koje se bave kaznenim djelima i ponašanjem institucija; pokajanje “mora biti iskreno, iz srca, a ne samo lake riječi;” i nadoknada štete, što je mnogo puta jednostavno slušanje preživjelih i priznanje zločina koji im je počinjen. “Za mnoge je to sve što traže”, rekao je.

U pitanje je doveden “autoritet same Crkve, čak i pape, budući da zlostavljanje dira temelje naše vjere. To je najveći izazov s kojim se suočavamo”, rekao je Zollner.

Na istom okruglom stolu sudjelovali su Fernando García Salmones, koji je pretrpio seksualno zlostavljanje u školi klaretinskih misionara, i Hortensia López, koja je pretrpjela zlouporabu moći kao bosonoga karmelićanka.

“Kad pogledam unatrag, vidim to dijete koje je bilo kao mali miš kako stoji pred golemim supom”, rekao je García, kojeg je 1975. godine, u dobi od 14 godina, zlostavljao njegov vjeroučitelj.

“Želio bih da se Crkva prestane boriti protiv žrtava i učini korak prema stavu slušanja”, rekao je, dodavši kako su klaretinski misionari “slušali i vjerovali nam” tijekom procesa restorativne pravde kojeg su on i ostali preživjeli zlostavljanje prošli.

Tijekom četiri godine, rekao je, troje djece je svaki dan ulazilo u svećenikovu sobu i nitko se nije pitao što se tamo događa.

“Možda to trebamo ispitati. Možda osoba koja je pozvana učiti druge moralu i ljubavi, možda ne može biti bilo tko. Ili možda, ne smije biti prisiljena na celibat. Nisam vjernik i kao takav zadirem u vašu vjeru, ali možda je celibat pogreška, jer imamo potisnutu osobu koja se brine o djeci”, rekao je obraćajući se većinom katoličkim slušateljima na okruglom stolu.

Dijeleći svoju priču, López je rekla da je prošla kroz tri različite zajednice dok nije dosegla svoju prijelomnu točku 2015., kada je imala 41 godinu.

Prema svom iskustvu, rekla je, “vi niste osoba, vi ste poglavaričina marioneta”, a nakon razgovora s trojicom biskupa, nije našla pomoć. Dapače, jedan od njih joj je rekao kako treba “izdržati koliko može, a kad više ne bude mogla, neka ode. I to je ono što sam učinila.”

Poglavarica njene zajednice joj je, navodi, zabranila da svoju priču ispriča papi Franji u pismu, a kada je pokušala poslati pismo papi preko svog biskupa, prelat je rekao da ga neće poslati jer “ovaj Papa odgovara svima, a odgovoriti će i vama, a vi ne znate kakvu ćete odmazdu morati tolerirati od poglavarice.” Rekla je kako joj je upravo taj biskup rekao da izdrži koliko može i onda ode.

Na kraju je bila prisiljena napustiti karmelićanke, a kada je to učinila, poslala je pismo vatikanskoj Kongregaciji za redovnike. Odgovor Kongregacije je bio da ono što se dogodilo nije “u našoj nadležnosti, jer više niste redovnica”.

Nakon što je provela 20 godina kao bosonoga karmelićanka, do trenutka kada je otišla, “nisam znala koristiti računalo; bila sam tjeskobna hodajući ulicama”, rekla je. Od Crkve nije dobila podršku, a tek kad je napisala knjigu, podršku je našla u drugima koji su bili u sličnoj situaciji.

“U samostanu me terapeut liječio od depresije uzrokovane lošim postupanjem poglavarice”, rekla je. “Kad sam otišla, nitko nije preuzeo odgovornost za ono što mi se dogodilo, bez ikakve financijske pomoći da počnem ispočetka – nakon života danog Crkvi.”

“Imala sam 41 godinu, provela sam 20 godina u samostanu; bila sam depresivna, bez karijere: mislite li da će takva osoba naći posao? Crkva mora preuzeti odgovornost za redovnike koji odu jer nemaju ništa”, rekla je.

“Nahranite gladne, obucite gole, odnosi se na sve”, rekla je López. “Crkva ima institucije koje pomažu svima: ljudima koji napuštaju prostituciju, alkoholičarima, narkomanima, ali ne i redovnicima. Zašto? Je li grijeh napustiti redovnički život? Kada Crkva propovijeda i prakticira milosrđe prema grešniku, osoba koja napusti redovnički život ne zaslužuje nikakvu pomoć?”

Izvor: https://cruxnow.com/church-in-europe/2022/06/abuse-expert-voice-of-jesus-speaks-through-victims

Prijevod: mr. sc. Marina Šijaković