Pozvani predavači

Iskustva nedaća, od sitnih neprilika u svakodnevnom životu do katastrofalnih pojava, gotovo su neizbježna, ali patnje koje proizlaze iz njih ne moraju biti. Samo je mali broj ljudi neranjiv, dok je većina otporna. Nakon doživljenih nedaća ljudi su potreseni, ali većina se vrati relativno zdravom funkcioniranju, a neki čak dožive osobni rast. Krajnji je cilj svakoga, pa i onih koji su doživjeli traumu, živjeti sretan i ispunjen život, što podrazumijeva više od olakšanja od patnje ili odsutnosti simptoma. Takav život zahtijeva dodatne vještine i uvjete. Umjesto da intervencije doživljavamo kao pokušaje obnavljanja slomljenih pojedinaca, trebali bismo ih doživljavati kao pokušaje iskorištavanja ljudskih snaga i vrlina kako bi se ubrzao njihov oporavak i izgradio uspješan život. Nova perspektiva pozitivne psihologije pruža sveobuhvatno stajalište o tome kako se ljudi nose s nedaćama te kako im se može pomoći u slučaju teških životnih iskustava. Ovo će predavanje predstaviti rezultate istraživanja iz područja pozitivne psihologije, kognitivne znanosti te neuroznanosti, kao i praktične strategije za povećanje sposobnosti pojedinca za otpornost i dobrobit u situacijama kada su suočeni s izazovima i preprekama u životu.

Nansook Park profesorica je psihologije i ravnateljica Centra za pozitivnu psihologiju Sveučilišta Michigan. Vodeći je svjetski stručnjak za pozitivnu psihologiju. U svojim istraživanjima bavi se ljudskim snagama i vrlinama te promicanjem pozitivnog razvoja i dobrobiti kroz cijeli životni vijek. Usko je specijalizirana u području ljudskih snaga i vrlina, otpornosti, životnog smisla i svrhe, pozitivnih iskustava, pozitivnih odnosa te praksi utemeljenoj na ljudskim snagama. Imala je značajnu ulogu u projektima „Pozitivno obrazovanje” u Australiji, „Pozitivan razvoj mladih” za Annenberg fondaciju, „Pozitivno zdravlje” Robert Wood Johnson fondacije i „Otpornost/rast vojnika i psihološki fitness“ s vojskom SAD-a. Pozvana je kao vodeći znanstvenik na sastanak projekta „Znanost i etika za sreću i dobrobit”, pod vodstvom Papinskih akademija u Vatikanu i UN-a. Dobitnica je nekoliko nagrada i priznanja uključujući Christopher Peterson zlatnu medalju 2015. godine (najveće priznanje koje dodjeljuje Međunarodno udruženje za pozitivnu psihologiju), nagradu ugledna gostujućeg predavača na Sveučilištu Johannesburg u Južnoafričkoj Republici, nagradu suradnika (Međunarodno udruženja za pozitivnu psihologiju i Udruženje za psihologijsku znanost), nagradu za akademsku izvrsnost (Ministarstvo obrazovanja i Beijing instituta za obrazovanje, Kina), kao i Templeton stipendije znanstvene suradnice u Centru za pozitivnu psihologiju Sveučilišta u Pennsylvaniji. Objavila je više od 120 znanstvenih publikacija te održala više od 100 pozvanih predavanja u 22 zemlje. Članica je Upravnog odbora Međunarodnog udruženja za pozitivnu psihologiju i savjetnica urednika za časopis Časopis za pozitivnu psihologiju.

Inicijative za promjenu prehrambenih navika zbog epidemije pretilosti bile su, nažalost, bez većeg uspjeha tijekom niza godina. U novije vrijeme, apeli da jedemo više povrća i voća, a manje mesa i slatkog, postali su još važniji zbog globalnog zagrijavanja. U svom predavanju, profesor Sommer razmotrit će mogućnosti za ostvarivanje spomenutih apela putem mijenjanja preferencija okusa, potencijalno već u prenatalnom razdoblju. Također, predstavit će i vlastita istraživanja o tome što određuje vrednovanje hrane „u divljini“ vrhunskih gastronomskih restorana te rezultate nedavnog neurokognitivnog eksperimenta kojim su pokušali promijeniti preferenciju okusa u korist povrća i voća putem post-hipnotičkih uputa.

Dr. Werner Sommer profesor je biološke psihologije i psihofiziologije na Institutu za psihologiju Humboldtova sveučilišta u Berlinu. Doktorirao je 1982., a habilitirao 1991. godine na Sveučilištu Konstanz. Od 1996. do 1998. godine bio je na čelu Odjela za psihologiju Humboldtova sveučilišta u Berlinu, a od 2007. do 2010. godine vodio je Interdisciplinarni istraživački centar za konflikte u inteligentnim sustavima. Profesor Sommer također je poučavao na južnokineskom sveučilištu (South China Normal University) kao gostujući profesor, a od 2012. godine pridruženi je član Centra za nelinearne studije Baptističkog sveučilišta u Hong Kongu. Njegovi raznoliki znanstveni interesi uključuju istraživanje kognitivne kontrole, procesiranja lica, individualnih razlika u socio-emocionalnim procesima, procesiranja jezika te karakteristike hranjenja i jedenja. U svojim istraživanjima koristio je različite metodološke pristupe, uključujući EEG/EVP, EMG, endokrinološke i genetičke analize te bihevioralne mjere. Tijekom svoje bogate karijere objavio je više od 220 radova u znanstvenim časopisima, 20 poglavlja u knjigama, a citiran je više od 9 000 puta.

Digitalna informacijska tehnologija (IT) općenito, a napose pametni telefoni, osvojili su svijet do neviđenih razmjera. S pet milijardi korisnika, pametni telefon najrašireniji je digitalni uređaj i uređaj na kojem korisnici u prosjeku provedu najviše vremena. U SAD–u, adolescenti u prosjeku koriste pametni telefon devet sati dnevno.Pametni telefoni ometaju normali neurobiološki, psihosocijalni i fizički razvoj te time stvaraju štetne učinke na zdravlje, posebno djece i adolescenata.Zdravstveni rizici uključuju kratkovidnost, debljanje i pretilost, mišićno-koštane poremećaje, neispavanost, hiptertenziju, dijabetes tipa 2, koronarne bolesti srca, moždani udar, anksioznost, depresiju, razdražljivost, poremećaj pažnje i hiperaktivnost (ADHD), ovisnost o nekim elementima digitalne informacijske tehnologije kao i o alkoholu i nikotinu, demenciju te visokorizična prometna (nesreće) i seksualna ponašanja (spolno prenosive bolesti).Brojna su istraživanja pokazala kako u obrazovanju digitalni mediji sa zaslonom odvraćaju pažnju i ometaju učenje. S druge strane, često spominjani korisni učinci nisu empirijski predstavljeni. Na razini društva pametni telefoni dovode do smanjenog zanimanja za prirodu i vremena provedenog u njoj, povećane usamljenosti, smanjene empatije, zauzimanja perspektive i solidarnosti, smanjenog povjerenja, povećane radikalizacije i širenja lažnih vijesti, povećanog profiliranja osobnosti, gubitka privatnosti – i manipulacije građanima širokih razmjera; erozije osnovnih načela koja čine stupove našeg demokratskog društva. S obzirom na navedeno, ovi nalazi podrazumijevaju da bismo upotrebi pametnih telefona kod mladih trebali pristupiti s više opreza, te nadasve, spriječiti štetne učinke na zdravlje te obrazovanje sljedeće generacije i na društvo. Loše smo savjetovani, da ukoliko poradi puke praktičnosti trgujemo zdravljem i dobrobiti (koja dolazi s dobrim obrazovanjem) sljedećih generacija, a i neodgovorno je dovesti sve nas u opasnost zbog profita najbogatijih tvrtki na Zemlji

Profesor Manfred Spitzer ugledni njemački neuroznanstvenik, psihijatar i psiholog, studirao je na Sveučilištu u Freiburgu.
Od 1990. do 1997. godine radio je u Psihijatrijskoj sveučilišnoj bolnici Heidelberg. Od 1997. godine vodi Katedru za psihijatriju na Sveučilištu u Ulmu, od 1998. godine na čelu je Psihijatrijske sveučilišne bolnice u Ulmu, gdje je 2004. godine osnovao Centar za neuroznanost i učenje. Predavao je na nekim od najvećih svjetskih sveučilišta, među kojima se ističu Sveučilište u Harvardu, Heidelbergu i Oregonu.
Autor je brojnih stručnih i znanstvenih radova i knjiga iz područja neuroznanosti, psihijatrije, psihologije te učenja i dječjeg razvoja, među kojima i knjige Digitalna demencija: kako mi i naša djeca silazimo s uma u kojoj, na temelju objektivnih znanstvenih spoznaja, upozorava na posljedice koje vrijeme provedeno pred ekranima digitalnih medija može ostaviti na mozak koji se razvija.

Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, kao što su nagrada Duphar Research Award Njemačkog društva za psihijatriju, psihoterapiju i neurologiju, nagrade Cogito te znanstvene nagrade Fondacije dr. Margrit Egnér. Kao uvod u okrugli stol u kojem će sudjelovati stručnjaci iz različitih područja, prof. Spitzer održat će pozvano predavanje pod naslovom „Kako nove tehnologije utječu na živote nas i naše djece“.

Alkohol je naširoko rasprostranjeno i društveno prihvaćeno piće koje mnogi koriste kao društveni lubrikant za „razbijanje leda” u neugodnim situacijama, kako bi se opustili te uživali u hrani i društvu. Međutim, alkohol utječe i na sposobnost procjene zahtjeva situacije te na sposobnost inhibicije neprimjerenih odgovora. U nizu istraživanja koristili smo komplementarne metode oslikavanja mozga kako bismo ispitali gdje i kada alkohol mijenja aktivnost mozga prilikom donošenja odluka. Umjerena intoksikacija ozbiljno narušava izvršnu neuronsku mrežu te najvjerojatnije dovodi do slabije samokontrole i posljedične nemogućnosti suzdržavanja od nastavka pijenja. Alkohol je najčešće zloupotrebljavana tvar, uz porast prekomjernog opijanja osobito među mladima. Čak i u odsustvu poremećaja u ponašanju, kod mladih osoba koje se prekomjerno opijaju pronašli smo značajne neuroadaptivne promjene u različitim neurofunkcionalnim područjima. Ove neuronske promjene mogu ukazivati na početne korake prema kompulzivnom pijenju.

Ksenija Marinković izvanredna je profesorica psihologije na Državnom sveučilištu u San Diegu, izvanredna profesorica radiologije na Kalifornijskom sveučilištu u San Diegu te glavna članica fakulteta u Centru za kliničku i kognitivnu neuroznanost pri Državnom sveučilištu u San Diegu. Ona je kognitivni neuropsiholog s velikim iskustvom u radu s različitim metodama oslikavanja mozga, uključujući magnetoencefalografiju i elekroencefalografiju (MEG i EEG), strukturalnu i funkcionalnu magnetsku rezonanciju (MR i fMR) i psihofiziološke mjere autonomnih funkcija. Voditeljica je laboratorija za višemodalno oslikavanje mozga „Spatio-Temporal Brain Imaging Laboratory“ pri Državnom sveučilištu San Diega, u kojem s članovima svog tima istražuje neuralne krugove u podlozi kognitivnih i emocionalnih funkcija; istražuje što se događa, kada i gdje u mozgu kada pokušavamo prepoznati lice, razumjeti riječ ili donijeti odluku. Posebno ju zanima istraživanje utjecaja alkohola na samoregulatorne funkcije, kao i neuroadaptivne promjene povezane s prekomjernim opijanjem. Surađuje i na projektima koji istražuju fibromialgiju te poremećaje iz autističnog spektra.