U ono vrijeme: Istjerivaše Isus đavla koji bijaše nijem. Kad iziđe đavao, progovori njemak. I mnoštvo se divilo. A neki od njih rekoše: »Po Beelzebulu, poglavici đavolskom, izgoni đavle!« A drugi su iskušavajući ga, tražili od njega kakav znak s neba. Ali on znajući njihove misli, reče: »Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno, opustjet će i kuća će na kuću pasti. Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako će opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kažete da ja po Beelzebulu izgonim đavle. Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih vaši sinovi izgone? Zato će vam oni biti suci. Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje.«
»Dokle god jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sa njegov posjed. Ali ako dođe jači od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli.«
»Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire rasipa.«
Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno, opustjet će.
A Sotona je onaj koji rastače, koji laže od početka, koji razdjeljuje. Zato Isus i kaže da njegovo kraljevstvo ne može opstati. Taj projekt od samog je početka osuđen na neuspjeh – upravo na propast.
Stoga se mi, s puno pouzdanja u Boga Oca koji nam je poslao svojega Sina da nam svjedoči njegovu ljubav, i osnaženi njegovim Duhom kojega samo i čije smo darove primili eda bismo donosili njegove plodove, ne bojimo tih sotonskih laži ni razdjeljivanja – jer za čuvara kuće imamo jakog i naoružanog.
Neobično je doduše on jak – eno ga nemoćno pribijenog na drvu križa, a još začudnije naoružan – ljubavlju, vraćanjem dobra za primljeno zlo. I baš taj je onaj u kojega kao kršćani stavljamo svoje pouzdanje.
Jer vjerujemo da njegova ljubav sabire – da kad smo s njime, kad njegovom ljubavlju bivamo sabrani, i sâmi možemo sabirati.
I tako djelovati suprotno onoj negativnoj, razdjeljujućoj sotonskoj dinamici.