U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!«

Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče:

»Ne boj se, Marijo!

Ta našla si milost u Boga.

Evo, začet ćeš i roditi sina

i nadjenut ćeš mu ime Isus.

On će biti velik

i zvat će se Sin Svevišnjega.

Njemu će Gospodin Bog

dati prijestolje Davida, oca njegova,

i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke

i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«

Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?«

Anđeo joj odgovori:

»Duh Sveti sići će na te

i sila će te Svevišnjega osjeniti. l

Zato će to čedo i biti sveto,

Sin Božji.

A evo tvoje rođakinje Elizabete:

i ona u starosti svojoj zače sina.

I njoj, nerotkinjom prozvanoj,

ovo je već šesti mjesec.

Ta Bogu ništa nije nemoguće!«

Nato Marija reče:

»Evo službenice Gospodnje,

neka mi bude po tvojoj riječi!«

I anđeo otiđe od nje.

Henry Ossawa Tanner, The Annunciation | izvor: https://bit.ly/3LhziOB

Za današnju radosnu svetkovinu tek par misli.

Neka to budu rečenice na način, što se na lijepom hrvatskom kaže, take-out impulâ, tj. zum mitnehmen poticaja. :-) Možemo ih pročitati, od ponuđenih dovoljno je odabrati tek jednu, i onda kroz dan dopustiti odabranoj misli da nam bude suputnicom, da se u nas upije i oslobodi svoje blagotvorno djelovanje.

A prijedlozi su kako slijedi.

Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici (…) ; a djevica se zvala Marija.

• • Nazaret nije veliki grad. Baš suprotno. To je malo, neznatno selo. A Bog šalje svoga anđela upravo u takvo mjesto. To mjesto nije od Boga zaboravljeno – on ga u svojoj memoriji čuva. On ga po svom anđelu posjećuje.
  • Marija – ime označava važnost. I Marija je, kao i Nazaret, Bogu bitna – on se upravo njoj obraća.
  • Vježba: Gdje prepoznajem svoje „Nazarete“ – mjesta na koja gotovo da sam zaboravio a Bog ih je posjetio? Gdje se prepoznajem „Marijom“ – osobom koju Bog zna po imenu i obraća joj se?

Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati.

• • Marija na neočekivanu situaciju biva „smetena“ – iznenađena – ali se poslije toga ne daje više smesti: ona „stade razmišljati“. Marija je stoga slika teologinje – osoba koja na Božje prodore u vlastiti život odgovara ljudski – biva iznenađena, ali koristi i svoje unutarnje kapacitete eda bi o istim prodorima kontemplirala – razmišlja.
  • Vježba: O kojem Božjem prodoru u vlastiti život bih mogao danas porazmisliti?

Ne boj se, Marijo!

• • Božji prodori znaju nas prestrašiti: kada susrećemo anđela u Svetome pismu, redovito su na njegovim usnama riječi: Ne boj se! Tomu je tako jer osobe znaju biti uplašene, prestrašene, zatečene.
  • A Božji prodori nikad nisu tu da bi nas strašili, mučili, da bi u nama stvarali ili produbljivali jezu. Upravo suprotno – oni nas umiruju, ohrabruju, te pozivaju na put radosti!
  • Vježba: Sjećam se određenog Božjeg prodora u moj život i trudim se prepoznati kako me Bog u njemu – od stanja začuđenosti, pa i straha, postupno vodi k radosti, tješeći me i ohrabrujući me.

Ta Bogu ništa nije nemoguće!«

• • Bogu ništa nije nemoguće:
    • nejako učiniti jakim – ili, još bolje, upravo jakost pronaći u nemoći;
    • na zlo odgovoriti dobrim;
    • grijeh oprostom preobraziti u milost;
    • samu smrt učiniti vratima u puninu života.
  • Vježba: Gdje sam prepoznao u vlastitom životu da „Bogu ništa nije nemoguće“?