Obično Crkva slavi svece na dan njihove smrti, odnosno na dan njihova rođenja za nebo. U 4. stoljeću, počelo se slaviti i zemaljsko rođenje Isusa, a potom i Ivana Krstitelja. Ta rođenja su spomenuta u evanđeljima. No, ne nalazimo ni riječ o Marijinom rođenju, ali slavili su ga već crkveni oci. Na Zapadu je blagdan Marijina rođenja prihvaćen od rimske Crkve u 7. stoljeću kao jedan od četiriju blagdana iz istočne tradicije (2. veljače, 25. travnja, 15. kolovoza, 8. rujna).

Rođendan oca ili majke uvijek je prilika za radosno druženje za cijelu obitelj. Svaki član obitelji ostavlja svoje brige, svoje poslove i nastoji učiniti slavljenika sretnim. Vanjskim zankovima, darovima i raznim iznenađenjima želimo pokazati najdublje osjećaje: zahvalnost i ljubav. Dugujemo život svojim roditeljima. Oni su bili Božji predstavnici i posrednici da ugledamo mi svjetlo dana, ljepotu stvorenog svijeta.

Danas slavimo rođendan naše nebeske Majke Marije. I kao svaka obitelj Crkva se sabire danas da proslavi Mariju. Evanđelje nam predstavlja rodoslovlje Isusa i način na koji je on došao na svijet. Izvješće o Isusovom porijeklu pokazuje nam koliko je vjera gotovo najvažnija Marijina krepost, ali i krepost Josipa, njezinog zaručnika.

Promatramo li naše obitelji, lako možemo priznati da postoje trenuci u kojima se pojave razni događaji koji nemaju logike i koji nas tištu i možda čak obeshrabre. Ali i u našem osobnom životu, često ima mnogo toga nejasnoga, nerazumljivoga.
Nedostaje nam svjetlo.
A Bog je ipak tu.
Kao što je bio prisutan prije 2000 godina u životu Nazaretske obitelji.

Možda nam ovaj blagdan može biti prilika da obnovimo svoju vjeru. Možemo danas nositi pred Mariju poniznu molbu da nas nauči kako vjerovati, da nas nauči kako prepoznati Božju ruku u našem životu kako bismo znali kojim putem krenuti posebno u trenucima važnih životnih odluka. Ukratko da nas nauči kako se treba iskreno prepustiti Božjoj providnosti.

Naš skromni rođendanski dar našoj nebeskoj Majci bi mogla biti iskreno i sabrano moljenje: Zdravo Marijo!