U ono vrijeme: Dočuo za Isusa i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: »Ivan Krstitelj uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu.« A drugi govorahu: »Ilija je!« Treći opet: »Prorok, kao jedan od proroka.« Herod pak na to govoraše: »Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu.«
Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio. Budući da je Ivan govorio Herodu: »Ne smiješ imati žene brata svojega!«, Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao.
I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim. Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: »Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!« I zakle joj se: »Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva.« Ona iziđe pa će svojoj materi: »Što da zaištem?« A ona će: »Glavu Ivana Krstitelja!« I odmah žurno uđe kralju te zaište: »Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!«
Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika ne htjede je odbiti. Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.
Zbog zakletve znaju padati glave.
Sviđa mi se u ovom odlomku tragikomičnost što se njime proteže.
Kaže: I dođe zgodan dan… Herodijada, kao mačka u gustišu, čekala je u niskome startu, a onda – primijetila da je trenutak za zaskočiti – i iskoristila priliku: Herod se zaboravio jer se dobro zabavljao i eto… rekao što je rekao.
A kad se to ispostavilo vrlo nezgodnim, zbog zakletve i sustolnika ne htjede odbiti.
Riječi koje kažemo u nezgodan čas mogu po nekoga imati kobne posljedice.
Samo, u takvim nam je situacijama pokušati spriječiti ono zlo koje se još uvijek dà zaustaviti. Priznati pogrešku – u nerazboritosti ispljunute riječi – i povući djelovanje.
Ono što se Herod u ovoj epizodi nije usudio napraviti.
Naravno, lako meni ovdje pametovati, treba to kad se nađemo na Herodovom mjestu i učiniti.