U početku bijaše Riječ
i Riječ bijaše kod Boga
i Riječ bijaše Bog.
Ona bijaše u početku kod Boga.
Sve postade po njoj
i bez nje ne postade ništa.
Svemu što postade
u njoj bijaše život
i život bijaše ljudima svjetlo;
i svjetlo u tami svijetli
i tama ga ne obuze.
Bi čovjek poslan od Boga,
ime mu Ivan.
On dođe kao svjedok
da posvjedoči za Svjetlo
da svi vjeruju po njemu.
Ne bijaše on Svjetlo,
nego – da posvjedoči za Svjetlo.
Svjetlo istinsko
koje prosvjetljuje svakog čovjeka
dođe na svijet;
bijaše na svijetu
i svijet po njemu posta
i svijet ga ne upozna.
K svojima dođe
i njegovi ga ne primiše.
A onima koji ga primiše,
podade moć
da postanu djeca Božja:
onima koji vjeruju u njegovo ime,
koji su rođeni
ne od krvi,
ni od volje tjelesne,
ni od volje muževlje,
nego – od Boga.
I Riječ tijelom postade
i nastani se među nama
i vidjesmo slavu njegovu
– slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca–
pun milosti i istine.
Ivan svjedoči za njega. Viče:
»To je onaj o kojem rekoh:
koji za mnom dolazi, preda mnom je
jer bijaše prije mene!«
Doista, od punine njegove
svi mi primismo,
i to milost na milost.
Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju,
a milost i istina nasta po Isusu Kristu.
Boga nitko nikada ne vidje:
Jedinorođenac — Bog —
koji je u krilu Očevu,
on ga obznani.
I riječ tijelom postade i nastani se među nama.
Bog se utjelovio – postao je čovjekom! Isus Krist – Sin Božji – pravi je Bog i pravi čovjek. On se rađa kao dijete Isus. S nama je u svemu jednak osim u grijehu.
Isus živi našim ljudskim životom: rađa se, potreban je pažnje, odrasta u obitelji, igra se s drugom djecom, uči, raste, sazrijeva.
Bog nas dakle nije odlučio spasiti „izdaleka“, nekakvim „pritiskom na tipku“, već je postao jedan od nas kako bi s nama podijelio ljudsko iskustvo, kako njegova perspektiva više ne bi bila samo „nebeska“ (s nebesa promatra zemlju), nego i zemaljska: Isus korača ovim svijetom zajedno s nama.
Zapitajmo se: tko me dobro razumije? Tko me razumije onda kada sam u krizi, u problemu, pred izazovom?
Dobro me poznaje ona ili onaj tko je bio u istoj ili sličnoj situaciji u kojoj se ja sada nalazim. Ta prijateljica ili prijatelj dobro će razumjeti što me muči, a i znat će mi pomoći kako proći kroz sadašnju krizu.
Čak da mi i ne zna pomoći, takva će me osoba u najmanju ruku moći dobro (izbliza) razumjeti i sa mnom suosjećati.
Boga boli zlo i patnja koju uočava među ljudima. Zato odlučuje da jedan od Trojice – Sin – postane čovjekom, kako bi mogao s ljudima suosjećati i pomoći im. Bog postaje čovjekom kako bi nas izbavio od zla.
Na zaključku ove godine, u molitvi i mislima prolazim kroz događaje koji su ju obilježili. Promatram posebice one događaje u kojima mi je Bog bio osobito blizak: jer mi je pokazao da me razumije, da suosjeća sa mnom. Promatram događaje u kojima sam primijetio kako je Bog zahvatio u moj život i pomogao mi.
I zahvalim mu.