U ono vrijeme: Isus ponovno uđe u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. On kaže čovjeku usahle ruke: »Stani na sredinu!«

A njima će: »Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?« No oni su šutjeli.

A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: »Ispruži ruku!« On ispruži — i ruka mu zdrava!

Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube.

izvor: https://bit.ly/3tfYSxq

Isus kao da se inati: iako zna da će biti belaja ako bude liječio u subotu, on ne odustaje. Umjesto da taj čin odgodi makar za drugi dan, on naprotiv, čovjeka usahle ruke stavlja baš u sredinu.

Sada su sve oči onamo uperene: u tog čovjeka i u Isusa.

Svi vrlo jasno čuju Isusovo pitanje: Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?

Isusu je stalo do dobra čovjeka – zato i liječi. Isus komunicira Božju ljubav čineći ljudima dobro. Stoga ga i ražalošćuje kada ljudi postavljaju razne barikade Božjoj ljubavi, onemogućujući joj djelovanje.

Čak i više nego obdržavanje Zakona (svetog zakona Božjeg!), Isusu je stalo do čovjeka, da mu bude dobro.

Ono što bi trebalo pomoći da na klackalici poluga prevagne na stranu ljubavi i milosrđa onima koji su okorjela srca samo daje dodatne argumente za daljnje optužbe protiv Isusa.

Što tada učiniti, kada, premda činimo dobro i djela milosrđa, nailazimo ne samo na nerazumijevanje nego i na odgovore koji su zli?

Treba nastaviti činiti dobro.

Ražalostiti se, ako treba, da.

Ali ne zapustiti činjenje dobra, potencijalnim (i stvarnim) nedaćama usprkos.

Imati na umu da takva zla romorenja imaju biti u pozadini.

A da čovjeka usahle ruke i u potrebi imamo staviti u sredinu.