U ono vrijeme reče Isus:
»Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.«
»Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«
Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.
Na današnji dan spominjemo se vjernih preminulih.
Posjećujemo grobove i molimo za njih.
Možda možemo učiniti i sličan, ali za nijansu različit dvokorak:
-
- Doći k Isusu i odmoriti se: prilika je na ovaj dan susresti se s članovima obitelji i zajednički se odmoriti. Osjetiti kako, barem donekle, možemo jedni drugima pomagati u nošenju životnih jarmova – kako nitko svoj jaram nema nositi sâm.
- Pustiti k Isusu svoje preminule: pomoliti se za njih – da – ali i prepustiti ih Isusu. Vježbati se u svojoj molitvi za pokojne ne toliko u tome da za njih ne znam što izmolimo, nego u tome da ih otpustimo, da ih prepustimo Gospodinu. U Gospodinu oni imaju naći svoj mir.
Možda kad preminule iz svojih obitelji otpustimo i prepustimo Gospodinu Isusu, napokon i sâmi osjetimo olakšanje, mir i odmor koji nas imaju okrijepiti u daljnjem strpljivom nošenju vlastitog životnog jarma.
Sa sviješću da ga nikad ne nosimo sâmi, već uvijek priključujući se jarmu Isusovom.
A on je sladak.