Izgon trgovaca iz Hrama
Isus uđe u Hram i izagna sve koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe.
Kaže im: “Pisamo je: Dom će se moj zvati Dom molitve, a vi od njega činite pećinu razbojničku.”
(Mt 21,12-13)
U dvije situacije u kojima danas promatramo Isusa otkriva se Isus na kojeg nismo navikli.
Donosi se element iznenađenja, ali i aktualna poruka i smjernice kako se u društvu ponašati.
U prvoj situaciji gledamo Isusa koji se ljuti i izgoni pravdu na do tada neviđen način – glasnim povikom i ljutitim tjeranjem trgovaca iz hrama. No, odmah čujemo i što je motiv takvog čina: „Izjeda me revnost za dom tvoj.“. Ova nam zgoda govori da katkad jauk i krik borbe za pravdu mora biti glasan i znakovit i da kršćanski život ne znači mirno stajanje i gledanje nepravde praćeno molitvom da se nepravda riješi, nego znači činiti hrabri iskorak među one koji tu nepravdu čine.
U drugoj zgodi vidimo Isusa koji se ne povjerava ljudima jer zna kakva je njihova pala narav. Otkriva nam se pravilan odnos povjerenja među ljudima i govori da ono ne znači automatski i međusobno povjeravanje. Iako kao da se radi o igri riječi, zapravo nas se poziva da uočimo još jednu vrijednost dimenzije skrovitosti i odvojenosti, ali sada ne one koja znači odvajanje od svijeta i ljudi, nego one koja se vrši baš u svijetu i odnosima s ljudima.
Postoje tajne, planovi i čežnje koje je potrebno katkada skriti od drugih da bi one u miru mogle sazrijevati i razvijati se, a zatim se na kraju očitovati u svojoj punini, baš kao što je to bilo s Božjim planom spasenja ljubljenoga čovjeka. Zato, po primjeru Učitelja, provodimo svoje dane revnujući za Boga, boreći se čovjeka i čuvajući svoj mir.
Mag. rel. ped. i kat. Valentina Kanić