„Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa!“

Grci žele vidjeti Isusa i obraćaju se Filipu. Glagol koji se ovdje koristi za gledanje jest glagol koji označava jednu dinamičnu stvarnost, nešto što je živo. Želimo vidjeti Isusa. Vidjeti nekoga znači dopustiti da to gledanje na nas ima nekakve posljedice.

U knjizi Izlaska čitamo kako Bog odgovara Mojsiju: „A ti moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može čovjek mene vidjeti i na životu ostati”. Gledati Isusa, Gospodina, znači suočiti se sa stvarnošću o samome sebi, vidjeti dubinu, vidjeti mimo izvanjskih privida, vidjeti istinu. Da, svima nam je poznata ona rečenica pisca Malog Princa Antoinea de Saint-Exupérya: Prave stvari se vide srcem. Grci izražavaju želju Filipu da žele vidjeti Isusa, no ne radi se o vanjskom viđenju, gledanju, nego upravo o gledanju srcem. Oni žele vidjeti bit, žele vidjeti i upoznati poruku koju Isus ima za njih, žele vidjeti identitet Isusa. Oni žele razumjeti tko je Isus. Vidjeti pak Isusa nužno ostavlja posljedice i na život onih koji se susreću s Isusom i koji ga gledaju. Žele vidjeti može li Isus dati odgovor na njihova pitanja. I mi danas želim vidjeti i gledati Isusa koji može dati odgovore na naša pitanja koja si postavljamo i s kojima se hrvamo.

„Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa!“ To može biti i naša molitva u korizmi – vidjeti, gledati Isusa. Jer, možemo gledati Isusa na križu, a ne dokučiti poruku koju nam Bog preko križa daje. Možemo se zaustaviti na raspetom Isusu i žalovati zbog boli koju je prošao, no isto tako možemo preko križa više upoznavati ljubav koju je Bog pokazao prema nama u Isusu koji nas je ljubio do kraja.

dr. sc. Josip Bošnjaković