Prvom nedjeljom došašća započinjemo novu crkvenu godinu. Odlomak iz Evanđelja po Luki uvodi nas u to vrijeme iščekivanja.

Isus govori svojim učenicima: “I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja.“ (Lk 21,25) Takve najave stvaraju zabrinutost i tjeskobu. Neki bibličari ove znakove ne povezuju isključivo s kozmičkim promjenama, već sa starim poganskim božanstvima koje su predstavljale sunce, mjesec i zvijezde, a koje gube svoju snagu pred Isusom. Isus nastavlja: „Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje.“ (Lk 21,28) To su riječi utjehe, ohrabrenja i nade. Isus nas potiče da pogledamo u svoju nutrinu i udaljimo od sebe ono što nas udaljava od njega, ono što smo moguće i sami oblikovali u neka naša božanstva koja nas zaokupljaju, a s vremenom počinju u nama stvarati prazninu, pustoš, nezadovoljstvo, pa čak i strah. Što nas to priječi da se potpuno predamo Bogu, koji je počelo svakoga života?

Isus opominje: „Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji.“ (Lk 21,34-35) Gospodnji dolazak ne promatramo samo kao nešto što se približava u vremenskom smislu, već i u mogućnosti prepoznavanja njegove blizine i dolaska u naš život kad mu to dopustimo. Tako će naše suputništvo s Isusom u svakodnevnom životu prerasti u spremnost i radost iščekivanja njegovog konačnog dolaska.

Došašće je vrijeme milosti kad se pripremamo za Gospodnji dolazak o Božiću, zato radujmo se i podignimo glave, jer se približuje naše otkupljenje.

dr. sc. Krunoslav Novak