Prigodom proslave našeg nebeskog zaštitnika i ujedno zaštitnika hrvatske katoličke misije u Mississaugi, vlč. Tomislav Kasić pozvao je našeg sveučilišnog kapelana da pripremi Božji narod kroz trodnevnu pripremu. Tijekom te pripreme koje su započete u četvrtak 7. veljače, vlč. Odilon je kroz propovijedi, duhovne nagovore te klanjanje potaknuo narod na nasljedovanje duhovne baštine koju nam je blaženi Alojzije Stepinac ostavio i koja nas sve obvezuje. U subotu je nakon duhovnih sadržaja priređeno posebno slavlje i banket tijekom kojeg je sveučilišni kapelan predstavio rad našeg Sveučilišta. Na početku je prenio okupljenoj zajednici pozdrave i zahvale našeg rektora prof. dr. sc. Željka Tanjića. Zatim je kroz prezentaciju predstavio razne odjele, projekte i izazove s kojima se nosi mlado Hrvatsko katoličko sveučilište pozivajući sve nazočne na molitvenu podršku i dobrotu prema projektima naše akademske ustanove. Tijekom banketa prigodno se prikupio novčani prilog za projekte HKS-a. Treba napomenuti da su svećenici iz susjednih župa (Oakville, Norval i Toronto) svojom prisutnošću uveličali i podržali to slavlje.
U nedjelju 10. veljače na svetkovinu bl. Alojzija Stepinca, Sveučilišni kapelan je predvodio misno slavlje u 9.00 sati, zatim svečano misno slavlje u 11.00 sati u nazočnosti hrvatskih svećenika i Božjeg naroda kako iz Mississauge tako iz susjednih župa. U svojoj homiliji propovijednik je istaknuo kako smijemo biti ponosni na takvog velikog pastira i mučenika kao što je bl. Alojzije Stepinac. No, naš ponos ne bi smio ostati samo na razini življenja prošlosti bez aktualiziranja i konkretnog življenja kreposti za koje je naš blaženik živio i umro mučeničkom smrću. Komentirajući blaženikov poziv: „Pazite da ostavite sinu za baštinu vjeru! Što mu koriste milijuni ako izgubi vjeru! Naprotiv, ako mu ništa drugo ne ostavite, nego samo vjeru bit će sretan“, dodao je kako život u Kanadi i izvan Domovine može lako voditi putevima slijepog konzumerizma i čežnje za dobitkom, a pritom se može duša lako zapustiti. Svaki čovjek nalazi se pred tim izazovom. No, vjera u Boga je ta koja nam daje snage i temeljno ispunjenje, ali i mirnoću savjesti onako kako je blaženi Alojzije živio. Poseban osvrt je dao blaženikovim riječima: „Ili smo katolici, ili nismo. Ako jesmo, tada se naša vjera mora očitovati na svim područjima našeg života. Ne možemo biti katolici u crkvi, a na ulici živjeti po instinktu osobnog raspoloženja.“
Vjernik nastoji unatoč svojim slabostima živjeti vjeru najprije u svojoj obitelji, prema svojim ukućanima, na radnom mjestu i u društvu općenito. Vjera nije stoga samo stvar trenutka slavlja u crkvi, nego treba nadahnuti svako naše djelo. Na kraju je vlč. Odilon pozvao roditelje da ne posustaju u nastojanju da odgajaju svoju djecu u katoličkoj vjeri i prema vrijednostima hrvatskog naroda čiju bogatu tradiciju i kulturu ne smiju zabaraviti prenijeti novim naraštajima, iako žive izvan svoje Domovine.
