U srijedu, 10. veljače u 14 sati molitvom i svetom misom obilježena je ura preminuća našeg nebeskog zaštitnika blaženog Alojzija kard. Stepinca. Molitvi ispred slike blaženog Alojzija prisustvovali su zaposlenici Hrvatskog katoličkog sveučilišta, proštivajući sve propisane epidemiološke mjere.
Svetu misu predvodio je sveučilišni kapelan vlč. Odilon Singbo u koncelebraciji s rektorom Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željkom Tanjićem.
Danas smo po prvi put obilježili uru preminuća našega Blaženika u našoj Sveučilišnoj kapeli. Kroz razmatranja, koja smo imali, bili su istaknuti kršćanstvo i Crkva, a ja bih istaknuo još odgoj i mladost. Naime, u svom prvom razmatranju Blaženik ističe kršćanstvo i Crkvu kao najsvetiju odgojnu školu, a u drugom tekstu ističe izazove u kojima se onda, odnosno danas, nalaze mladići i djevojke. Vrijeme se promijenilo, ali izazovi su ostali pojačani. Mi smo kao Katoličko sveučilište posebni: ne njegujemo samo dimenziju obrazovanja, već nastojimo istaknuti dimenziju odgoja. Prema našem Blaženiku nitko ne može zamijeniti ulogu roditelja u tome, ali nastojimo to raditi. Ovo ističem zato jer smatram da imati takvog nebeskog zaštitnika nosi veliku prednost, ali i obavezu. Možemo izvršavati tu obvezu i ukoliko neprestano nosimo svijest o toj prednosti, ali postoji ona opasnost da jednostavno sve postaje rutina i da odgoj postaje nešto sasvim drugo. Odgoj zahtijeva strpljenje, osobni pristup onome kojemu se obraćamo. Odgoj znači pratiti nekoga. Uostalom i sam Isus kaže: „Neka ide za mnom!“. To znači da smo mi prvi primjeri u svakom smislu pa čak i u onom intelektualnom, moralnom i općeljudskom. Odgoj znači otkriti neka nova područja kojih osoba nije svjesna. Zato je odgoj uvijek drugačiji i zahtjevniji jer zahtijeva poštivanje slobode druge osobe. Svako naše okupljanje na današnji dan bit će besmisleno, ako nešto ne pokušavamo od njega naučiti.
U svojoj se homiliji sveučilišni kapelan vlč. Odilon osvrnuo na čistoću savjesti koju je Blaženik zadržao u najtežim trenutcima svojeg života riječima:
U litaniji smo čuli da je Blaženik uzor kršćanske mirne savjesti, a u molitvi za proglašenje svetim našega Blaženika stoji zaziv: „Ostavio si nam divno svjetlo čiste savjesti“. Odgoj mladih ljudi podrazumijeva i odgoj njihove savjesti, ali i pretpostavlja našu osobnu, dobro oblikovanu savjest. Putem možemo imati trenutke lutanja, ali kada smo tu, tada istina i naš poziv poprima druge oblike. Posvećenost je povezana s pojmom savjesti: koliko je djelatnik, nastavnik posvećen svojem radu – a ne samo da bi nešto postigao prema zakonu. Ako toga nema, ne možemo odgajati niti tuđu savjest. Svakoga dana trebali bismo se zapitati kako je Blaženik uspio sačuvati tako čistu, mirnu savjest usred raznih izazova koji su ga mogli poštedjeti patnje.
