Zagreb je drugi grad mog života

Pamtim Zagreb od prije više od pola stoljeća, kada sam mu, vlakom, prvi put doputovao. Sjećam se da je sve bilo drukčije nego što je bilo kod nas u Splitu. Sjećam se iz toga doba priča naših studenata s juga o višemjesečnom snježnom Zagrebu, kojega sam kasnije, kao student rijetko doživio. Dakle, Zagreb je za mene, dječaka s juga, ali koji nije taj Jug ekskluzivno volio, imao elemente bajke.

Međutim, Zagreb je od tih ranih dana imao u meni i konotacije reda i rada, veće nego što su bile one kod nas u Splitu. Je li to bilo doista tako ili je to bio samo privid mediteranskom dječaku, koji to nije bio u punoj mjeri, nisam siguran do danas. U svakom slučaju, to je bilo nešto što je pridonosilo mojoj simpatiji za Zagrebom.

Nastojao sam, na svom polju rada, gajiti uspravnicu sa Zagrebom. I tu sam nalazio inspiraciju u svom prethodniku u splitskom Arheološkom muzeju, don Frani Buliću, počasnom zagrebačkom građaninu iz 1926., koji se ovakvim riječima opraštao od povjesničara Tadije Smičiklasa, također, samo četvrt stoljeća prije, počasnog građanina : „Neka Tvoj duh odljeće od zagrebačkih gora do obala jadranskoga mora, da bodri mlagje naraštaje na ustrajni patriotični i znanstveni rad! Neka i Tvoj duh spaja duhove, barem na kulturnom polju, od tih šumovitih gora do našega bajnoga mora!“

Zagreb će, mislim, ako se više osloni na Jadran, lakše postići i svoju puninu. Zahvaljujem Vama, gospodine Gradonačelniče da ste u mojoj kapi Jadrana prepoznali vrijednost koju ste predložili za najviše zagrebačko priznanje. Hvala Skupštini Grada i njezinu Predsjedniku što mi je dodijeljeno počasno građanstvo našeg glavnog grada.

Završio bih mislima fra Andrije Kačića Miošića, kojemu spomenik, kojega je Glavni grad postavio, stalno susrećem, na uglu Mesničke i Ilice, na svom putu za Hrvatsko katoličko sveučilište, Kačića, koji je davne 1759., sa Jadrana, gledajući prema Zagrebu, za svoju Knjigu napisao zanosne riječi, a ja ih danas, za ovu svečanost, posvajam, da je prikazana prisvitloj gospodi zagrebskoj za srčene ljubavi vikovičnju uspomenu.

Dan Grada Zagreba, 31. svibnja 2017.

Emilio MARIN

Fotografije: Grad Zagreb i N. Pintarić