Predstavljanje knjige izv. prof. dr. sc. Hrvoja Kekeza i dr. sc. Krešimira Regana „Srednjovjekovna Dubica – obrisi grada na obalama rijeke Une” održano je u srijedu 23. studenoga u Dvorani sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu. Ova knjiga rezultat je višegodišnjeg istraživačkog rada autora, a izlazi u izdanju Hrvatskog katoličkog sveučilišta, Sisačke biskupije i Naklade Breza. Knjiga je bogato opremljena brojnim ilustracijama poput za ovu prigodu izrađenih mogućih rekonstrukcija pojedinih razvojnih faza tvrdoga grada Dubice i kartografski prikazi donjega Pounja. Također se u knjizi nalaze brojne reprodukcije izvornog arhivskog gradiva, poput različitih karata, crteža i veduta, što se čuvaju u brojnim, poglavito stranim arhivima i knjižnicama. Recenzenti su joj dr. sc. Marija Karbić i dr. sc. Krešimir Kužić.
Knjigu su publici predstavili autori, a nazočili su i sisački biskup Vlado Košić te načelnica Općine Hrvatska Dubica Ružica Karagić.
Na početku sve okupljene pozdravio je biskup Košić istaknuvši kako je ova knjiga još jedan veliki doprinos povijesti i kulturi ovog kraja. Podsjetio je i kako je upravo zbog pobjede Petra Berislavića nad Turcima kod Dubice papa Lav X. 1519. godine dao Hrvatskoj naziv antemurale christianitatis – predziđe kršćanstva.
Osvrnuvši se na suradnju Hrvatskog katoličkog sveučilišta, s kojeg dolazi, i Sisačke biskupije dr. Kekez je poručio kako su ove dvije institucije već više od desetljeća usko povezane u nastojanjima da ostvare brojne znanstvene projekte u kojima nastoje rasvijetliti povijest ovog kraja.
Govoreći o knjizi Kekez je rekao da je osnovni cilj ove monografije osvijetliti srednjovjekovnu prošlost, te predstaviti i u određenoj mjeri produbiti dosadašnje spoznaje o urbanoj aglomeraciji koja je postojala i koja se razvijala u srednjemu vijeku na prostorima današnjih gradova Hrvatske i Bosanske Dubice. To se odnosi na vremena prvih spomena dubičkog prostora u sačuvanim pisanim povijesnim vrelima početkom 13. stoljeća, sve do 1538. godine i konačnog pada Dubice u osmansku vlast. Tim činom nije samo završen dugi period kontinuirane osmanske ugroze toga prostora i toga urbanog naselja, već se čitav taj prostor našao i postupno je integriran u drugi političko teritorijalni entitet Osmansko Carstvo. To je dovelo do značajnih društvenih, gospodarskih i kulturnih mijena čije se posljedice mogu i danas jasno raspoznati na tome prostoru. Kekez je ustvrdio i kako je to naselje bilo jedno od najznačajnijih tog doba u Hrvatskoj, te kako je kulturno, politički i društvu to bio iznimno važan kraj. U samom mjestu postojala su barem 4 sakralna objekta, a usporedbe radi zagrebački Gradec, koji u to doba bio središte bana i kraljevstva, imao ih je šest.
Dr. Krešimir Regan progovorio je o geostrateškoj važnosti Dubice, posebice u ratovima s Turcima te dočarao izgled i smještaj grada i utvrde, a dotaknuo se i topografije dubičke urbane aglomeracije objasnivši zašto je grad sagrađen na tom mjestu. Govoreći o razvoju Regan je rekao kako se ona od 13. do 16. stoljeća, na obje obale rijeke Une, razvila u monumentalni grad tog vremena i prava je šteta da ništa od toga nije sačuvano. Tijekom 17. stoljeća zbog hrvatsko-turskih ratova Una više nije „autocesta“ koja povezuje već postaje granica te od tog vremena prostor Dubice nazaduje i od grada koji je bio jednak Zagrebu ona se pretvara u dva mala gradića na rijeci Uni. Na kraju Regan je zaključio kako je ova knjiga uspomena na srednjovjekovnu Dubicu, ali i mali zalog za budućnost da Dubica i taj kraj postanu ono što su nekad bili, a ne da budu u zapećku Hrvatske.
Izvor: Sisačka biskupija