Preuzvišeni gospodine nuncij mons. Lingua, uzoriti kardinale, preuzvišeni nadbiskupe Mate, poštovani rektore, cijenjeni i dragi gosti.

Vjerujem kako nam je svima poznata izreka da se daleko više čuje drvo koje pada ili pukne, nego šuma koja raste, pa ipak sve čini dio našega života. Nažalost mnoga stabla su napuknula u Crkvi kroz zadnjih 30-ak godina pa ipak sva stabla čine floru i faunu živog tkiva Crkve. Kao što u parkovima prirode ostaju prelomljena stabla i stvaraju cjelokupnu sliku obnavljanja prirode, tako i svi članovi Crkve ali i društva imaju svoje nezamjenjivo i neprocjenjivo mjesto u rastu Božjega kraljevstva među nama i u nama.

Na tragu ove slike bih rekao kako s našim Centrom želimo zasaditi nova stabla među već rastućim stablima na HKS-u, i davati dodatne količine kisika kako bi u Crkvi i društvu mogli disati punim plućima. U zadnjih 30-ak godina suočili smo se s vrlo bolnom ranom zlostavljanja maloljetnih i odraslih ranjivih osoba. Na početku se činilo kako se radi o pojedinačnim i izoliranim slučajevima, no broj žrtava je rastao. I u Hrvatskoj smo nažalost susreli ovu bolnu pojavu ponajprije za osobe pogođene zlostavljanjem, njihove obitelji i zajednice ali i cijelo društvo.

Duboko smo svjesni štete koja je nanesena najugroženijima, djeci i ranjivim osobama, kroz različite oblike nasilja. Njihovi životi su trajno obilježeni, bilo da se zlostavljanje dogodilo u nedavnoj ili u dalekoj prošlosti. Njihova bol i patnja, borba i nada su nas nadahnuli da poduzmemo konkretne korake u sprječavanju svih oblika nasilja. Centar će putem svoje infrastrukture i sadržaja pružati znanje i vještine koji su potrebne za promicanje i očuvanje dobrobiti svih ranjivih osoba, djece, mladih i odraslih. Dakako, pred nama je dug puta, ali smo odvažni činiti korak po korak. Naša primarna djelatnost je putem različitih oblika edukacija omogućiti studentima, profesorima, odgajateljima, svećenicima, redovnicama i redovnicima, kandidatima i kandidaticama za duhovna zvanja i djelatnicima u crkvenim, ali i društvenim ustanovama podizanje svijesti i povećanje osjetljivosti na prepoznavanje nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja te kako postupati kada se nasilje dogodi.

Polaganim koracima i zajedničkim snagama, a višestrukom podrškom institucija i osoba Centar je započeo s radom 1. ožujka 2021. godine s ciljem promicanja dobrobiti ranjivih osoba. Dakako svi smo ranjivi, no nisu svi u mogućnosti bili zaštiti sebe ili pak druge. Svjesni smo kako je to proces preobrazbe mentaliteta u kojem želim učiti preuzimati odgovornost, graditi transparentnu komunikaciju između osoba i institucija, biti odlučni i hrabri u bezpridržajnom osluškivanju zataškanih i prigušenih glasova u Crkvi i društvu, dopustiti da i nas rane na Kristovom tijelu zabole, učiti kako je najveća moć u služenju a ne vladanju. Ne trebamo graditi ispočetka. Nastavljamo tamo gdje dobre prakse u društvu i u Crkvi već postoje.

Nasilje koje se čini djeci, maloljetnicima i svim ranjivim osobama nije problem određenih država, institucija ili obitelji nego je općeljudski problem koji postoji oduvijek. Stoga želimo raditi sa različitim institucijama, među kojima dakako Institutom za antropologiju u Rimu, i drugim sličnim institucijama, pa i ovdje već spomenutom Poliklinikom za zaštitu djece i mladih grada Zagreba. Vjerujem kako postajemo svjesni važnosti i vrijednosti djeteta, a zadnjih nekoliko desetljeća svjedoci smo intenzivnijeg rada na zaštiti najranjivijih među nama.

Nakon što smo proteklih godina održavali niz predavanja i radionica za vjeroučitelje, bogoslove, svećenike i redovnike, uvidjeli smo kako postoji potreba za ovakvom vrstom edukacija. Velik poticaj nam je bila i Druga europska konferencija na temu Formacija i prevencija – Moć kao služenje koja je održana na Hrvatskom katoličkom sveučilištu nakon koje kreću intenzivnije pripreme za pokretanje Centra.

Primarna djelatnost Centra je prevencija, odnosno putem različitih oblika edukacija koje ćemo ponuditi studentima, profesorima, zatim odgajateljima, djelatnicima u crkvenim i društvenim ustanovama, čime želimo omogućiti podizanje svijesti i povećanje osjetljivosti na prepoznavanje nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja te kako postupati kada se nasilje dogodi.

Za djecu i maloljetnike postoje različiti preventivni programi koji se već provode te se  i mi želimo pridružiti tom toliko bitnom djelovanju. Važno je prepoznati znakove opasnosti, razlikovati vrste tajni i kako zatražiti pomoć no ne možemo svu odgovornost prepustiti djeci. Odrasli su najodgovorniji za sigurnost djece.

Preventivni programi koji su usmjereni na odrasle imaju za cilj senzibilizirati najveći broj ljudi za tu temu, usredotočiti se na širenje prevencije zlostavljanja na individualnoj i obiteljskoj razini do društvene. To znači da se pripadnike određenih skupina društva, ali i širu javnost potiče na jačanje borbe protiv različitih oblika nasilja a za sigurnije odrastanje djece i mladih. Ciljanje rizičnih skupina može osigurati optimalnu učinkovitost preventivnih napora.

Naš centar je, kako je već spomenuto, mala grana na stablu HKS-a. Na toj maloj grani poput manjih fraktala, nizaju se, za sada tri izborna kolegija, to jest

1. Uvod u zaštitu i dobrobit djece i ranjivih osoba – Cilj kolegija je polaznicima osvijestiti važnost preventivnog djelovanja te pružiti temeljnu naobrazbu o oblicima zlostavljanja i zanemarivanja djece, mladih i odraslih ranjivih osoba.
2. Zatim kolegij Preventivno djelovanje s ciljem zaštite i dobrobiti ranjivih osoba – Kroz kolegij polaznici će osvijestiti važnost interdisciplinarnog pristupa u zaštiti djece te promicanju dobrobiti među ranjivim osobama. Promotrit će položaj djeteta u njegovom razvoju s obzirom na ulogu u društvu, obitelji i Crkvi. Upoznat će se s načinima pristupanja žrtvama/preživjelima kao i osobama koje čine zlostavljanje.
3. Te kolegij Empatija i suosjećanje – želimo i na znanstvenoj razini poticati razvoj društva osjetljivih za druge i trajnoj brizi oko uvažavanja njihovih potreba.

Osim toga važan aspekt našega djelovanja jest interdisciplinarnost ali i dijalog znanosti i vjere kako bi zajedničkim koracima sve više se povezivali i osnaživali pojedinca i zajednicu. Želimo učiti od drugih, moleći pri tome trajnu podršku Duha Svetoga, svjesni i zahvalni što se on za nas zauzima neizrecivim uzdasima.

I za kraj dvije slike:

Prva je slika milosrdnog Samaritanca, budući da smo njega izabrali za sliku, misao vodilju, nadahnuće, ali i zaštitnika našega centra, svjesni kako je on samo slika pars pro toto, odnosno mnoštvo je onih koji su se učinili bližnjima pa želimo moliti njihov zagovor, pomoć i podršku. Vjerujem da je među njima i sv. Filip Neri čijeg se spomendana danas prisjećamo. Poznata je  talijanska dramska komedija napisane na temelju stvarnih događaja iz života sv. Filipa Neria pod nazivom: State buoni se potete. Budite dobri ako možete. Dao Gospodin da budemo good enough – dovoljno dobri, dakako želeći i stavljajući si cilj biti izvrsni u onome što radimo. Na slici se u desnom kutu vidi kako je Samaritanac tvorio svoje blago. No ne znamo da li je otvorio da bi darova ili da bi primio. Logika evanđelja jest da davanjem primamo. Stoga želimo davati obilno naše talente, vrijeme, staviti se na raspolaganje za ovo lijepo poslanje koje nam je povjereno. Pojedini bibličari, među njima i Armellini, nazivaju prispodobu milosrdnog Samaritanca, slikom novih 10 zapovijedi srca, a koji se spominju u tekstu.

1. Približi se.
2. Vidi ga.

1. Sažali se (suosjeća; καὶ ἰδὼνἐσπλαγχνίσθη).

1. Približi se.

1. Povije mu rane. 

1. Izlije vino i ulje.

1. Stavi ga na magare. 

1. Odvede ga u sveprihvatilište 

1. Pobrinuo se za njega.

1. Izvadi dva denara.

 

Izdvojiti ćemo četiri glagola:

VIDJETI – Želimo vidjeti znakove različitih oblika nasilja i situacije koje mogu dovesti do zlostavljanja. Omogućiti pristup znanjima i vještinama koje će biti primjenjive u svakodnevnom radu s ciljem zaštite i poštivanja dostojanstva osoba.

SUOSJEĆATI – Suosjećajno želimo prepoznati u svakome kome je potrebna pomoć svojeg bližnjega. Razviti  svijest kako je zaštita ranjivih osobna odgovornost svih nas, a posebno institucija kojima su oni povjereni.

PRISTUPITI –  Želimo pristupiti, saslušati, pomoći, prijaviti. Stvoriti i održavati sigurno okruženje koje sprečavaju zlostavljanje i razvijaju poštovanje.

DAROVATI – Želimo izvaditi i naša „dva denara“ za promicanje dobrobiti, a zahvalni smo svima koji će nas u tome podržati.

Druga slika prikazuje logo Centra.
Proces nastajanja loga je imao svoje korake. Odlučili smo se za dvije ruke koje simboliziraju ruke svakoga od nas, unutar kojega je ime Centar za promicanje dobrobiti ranjivih osoba. Te ruke simboliziraju i Stvoritelja koji nas je divno stvorio a još divnije obnovio. Na Kristovim, ranjenim rukama, Toma je prepoznao uskrsnulog Gospodina. Te ruke nisu zatvorene i ne drže za sebe nego jednim dijelom žele zaštitit ali onda i pogurati naprijed, nježno i odvažno. Ne desnoj strani je dječak pognute, tužne, zabrinute, ranjene, zamišljene glave, u čijim mislim se ipak vrti slika idealne obitelji. Nosimo sa sobom razne ideale i o vlastitim obiteljima. Svjesni smo kako je za zdravi rast dovoljno imati good enough mamu i tatu. Oko glave djeteta iste su ruke, brižne i pažljive, ali spremne puštati ići dalje. Između djeteta i loga na lijevoj strani jest križ, simbol i mjesto stradanja i uskrsnuća mnogih. On izlazi iz tamnije boje prema svjetlu. Kroz križ preobrazbe idemo prema uskrsnuću. I dakako tu je 12 ptica, 12 golubova, 12 simbola Duha Svetoga. U nedjelju smo proslavili Pedesetnicu i ostalo je 12 darova Duha Svetoga, poput ostavljenih ulomaka od kojih se nakupilo 12 preostalih košara. Simbolika je jasna. Svatko je pozvan biti promicatelj dobrobiti ranjivih osoba. Nad svakim od nas je plamen Duha Svetoga da nas ohrabri na tom putu kako bismo bili glasnici Radosne vijesti napose među ranjivijima.