Dr. sc. Esther Gitman, kardinal Josip Bozanić i rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željko Tanjić
U dvorani Vijenac Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu u ponedjeljak 23. studenoga predavanje “Dr. Alojzije Stepinac, the Archbishop of Zagreb on Trial by Tito’s Regime, Historians and the Current Serbian Regime” (Dr. Alojzije Stepinac, nadbiskup zagrebački na suđenju organiziranom od strane Titovog režima, povjesničari i sadašnja srpska vlast) održala je dr. sc. Esther Gitman. Predavanje je bilo uvod u jednodnevni znanstveni skup “Nadbiskup Stepinac i Srbi u Hrvatskoj u kontekstu II. svjetskog rata i poraća” koji zajedno organiziraju Zagrebačka nadbiskupija i Hrvatsko katoličko sveučilište.
Rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željko Tanjić
Uvodeći u predavanje, rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željko Tanjić kratko je predstavio dr. sc. Gitman. Podsjetio je na njezinu knjigu “Kad hrabrost prevlada” (When Courage Prevailed) koju je 2011. godine objavila Kršćanska sadašnjost. Knjiga obrađuje temu spašavanja i preživljavanja Židova u NDH te ulogu zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca u tom razdoblju. Nakon objavljivanja te knjige, dr. sc.Gitman sustavno se bavi problematikom Židova u Hrvatskoj tijekom II. svjetskog rata i pitanjem nedužnosti kardinala Alojzija Stepinca. U akademskoj godini 2013./2014. bila je gostujuća profesorica na Hrvatskome katoličkom sveučilištu, studentima je držala kolegij o spašavanju Židova, a ovo ljeto objavila je zapaženu studiju o spašavaju Židova. Sve to je razlog zašto je odlučeno da znanstveni skup otvori upravo dr. sc. Gitman kako bi se još jednom istaknula ta važna tema za nas, naš hrvatski narod i našu Crkvu, rekao je rektor Tanjić.
Dr. sc. Esther Gitman
Dr. sc. Gitman uvodno je istaknula kako želi uputiti na lik Stepinca u njegovu naporu da ublaži ljudsku patnju te da tako pobije optužbe protiv njega koje traju sedam desetljeća. Kao osnovicu predavanja uzela je preporuku nadbiskupa Stepinca iz 1941. koju je poslao svećenicima, a odnosi se na građanske vlasti koje su prisiljavale vjerske prijelaze pravoslavnih u Hrvatskoj i u tom pogledu činile različite nepravilnosti: “Kada dođu k vama osobe židovske ili pravoslavne vjeroispovijesti, koje se nalaze u smrtnoj opasnosti, pa zažele konvertirati na katolicizam, primite ih, da spasite ljudske živote. Ne zahtijevajte od njih nikakvo specijalno vjersko znanje, jer pravoslavni su kršćani kao i mi, a židovska je vjera ona iz koje kršćanstvo vuče svoje korijenje. Uloga je i zadaća kršćana u prvom redu spasiti ljude. Kada prođe ovo vrijeme ludila i divljaštva, ostat će u našoj Crkvi oni koji budu konvertirali zbog uvjerenja, dok će se ostali, kada opasnost prijeđe, vratiti u svoju”. Posebno stavljajući naglasak na antisemitizam, istaknula je kako temelj antisemitizma između dva rata nisu bile ustaše, već mediji koji su objavljivali knjige poput “Protokola Sionskih mudraca”. Brošure su bile objavljivane u Srbiji unatoč sudskoj zabrani. Tako je podsjetila kako je Anton Korošec 1938. izjavio da u Jugoslaviji ne postoji židovsko pitanje, te izbjegle Židove proglasio nepoželjnima.
Nasuprot Korošecu, nadbiskup Stepinac je godine 1939. apelirao na vjernike da im pomognu, jer je to kršćanska dužnost. Stepinac se još 1938. nadao da će interes Njemačke za Rusiju držati rat podalje od Južnih Slavena, te da će Hrvati imati priliku izboriti se za svoju vlastitu državu u kojoj vlada zakon i pravda. U susretu sa studentima rekao je: “Ljubav čovjeka prema svome narodu ne smije ga učiniti divljom životinjom koja sve ruši i izaziva osvete, nego ga oplemenjivati tako da svomu narodu pribavi poštovanje i ljubav od strane drugih naroda”.
U predavanju se osvrnula i na optužbu suradnje Stepinca i ustaša. Navodeći nadnevke susreta Stepinca i ustaških dužnosnika, uključujući i Pavelića, rekla je kako su ti posjeti bili sasvim formalni, tj. “u skladu s protokolom kako dolikuje poglavaru Crkve”. U tom je kontekstu podsjetila kako je Stepinac posjetio i kralja Aleksandra, a bio je i na njegovu pogrebu, u Zagrebu je posjetio i princa Pavla, a nakon 8. svibnja bio je u komunikaciji s Titom i predstavnicima njegova režima. Vezano uz Pavelića, istaknula je kako je nadbiskup Stepinac bio aktivan u prijekorima vlasti, a od svećenika je tražio da se ne priključuju ustašama. Kod vlasti je prosvjedovao zbog progona Židova. Također je podsjetila na oštar protest zbog ubijanja 260 Srba u Glini. Kako se ti prosvjedi nisu sviđali vlasti, bilo mu je dopušteno govoriti samo unutar prostora crkve. No, to ga nije spriječilo da širi svoju poruku. Politeo je u sažetku obrane opisao moć Stepinčevih propovijedi protiv strahota i u obrani ljudskih prava. Propovijedi su se prepričavale, prepisivale i u tisućama i tisućama primjeraka širile među narodom i doprle i na oslobođeni teritorij. Izgovorene javno one su postale “podzemnom štampom”, sredstvom uspješne propagande protiv ustaša, djelomičnim nadomjeskom opozicijskog tiska. Isticao je kršćanska načela pravde i slobode, pojedinca i naroda, rekla je dr. sc. Gitman.
Nadalje je spomenula kako su neki povjesničari kritizirali Stepinčevo ponašanje tijekom ustaškom režima. Njihova je tvrdnja bila da je osoba na njegovu mjestu mogla učiniti mnogo više. Takve izjave činjenice ne dokazuju, niti ne potkrepljuju. Može li bilo koji povjesničar danas pokazati bilo koju konkretnu radnju koja je tada mogla biti napravljena, a da bi rezultirala povoljnijim rezultatom. Ja kažem ne, rezolutno je rekla predavačica, te zaključila: “Moj je cilj bio danas pokazati Stepinca u njegovoj ulozi kao nadbiskupa zagrebačkog tijekom II. svjetskog rata. Njegova je pozicija bila nezavidna, jer se nalazio između ‘čekića i nakovnja’, između nacista i komunista. Djelovao je kao lojalni službenik Rimokatoličke Crkve i služio čovječnosti nikada ne napuštajući svoju vjeru, moralni zakon kao vodilju. U svakoj je prigodi osuđivao nečovječno ponašanje ustaškog režima”.Predavanje je zaključila riječima povjesničara holokausta Raula Hilberga: “Crkve nekoć moćne nazočnosti u Europi tijekom II. svjetskog rata dotakle su najnižu točku svog utjecaja nesposobne da svoju neovisnost zadrže spram sekularnih režima. Unatoč tomu, tijekom godina rata Stepinac je slijedio samo jednu maksimu, a to je: ‘postoji samo jedna rasa, a to je Božja rasa'”.
„Dr. Alojzije Stepinac, the Archbishop of Zagreb on Trial by Tito˙s Regime, Historians and the Current Serbian Regime”.
Tema predavanja pobudila je veliko zanimanje te je dvorana Vijenac bila dupkom puna. Među slušateljstvom bili su i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić, vojni biskup Juraj Jezerinac, križevački vladika Nikola Kekić, bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, dubrovački biskup Mate Uzinić, zagrebački pomoćni biskupi Valentin Pozaić i Ivan Šaško, generalni tajnik HBK mons. Enco Rodinis, prorektori HKS-a te profesori s katoličkih učilišta. Predavanju su nazočili i predstavnici društvenoga i političkoga života, među kojima i potpredsjednik Hrvatskoga sabora akademik Željko Reiner kao i predstavnici Srpske pravoslavne Crkve.
Tekst: Marija Belošević za Informativnu katoličku agenciju
Fotografija: Luka Smuk
