U organizaciji Zaklade Konrad Adenauer i Hrvatskog katoličkog sveučilišta dr. sc. Karsten Dümmel, direktor predstavnišva Zaklade Konrad Adenauer u Bosni i Hercegovini, održao je na našem Sveučilištu u utorak 16. prosinca 2014. godine predavanje 25 godina nakon pada Berlinskog zida – suočavanje s prošlošću. Predavanju su uz studente HKS-a nazočili rektor HKS-a prof. dr. sc. Željko Tanjić, prorektori prof. dr. sc. Emilio Marin, izv. prof. dr.  Gordan Črpić i izv. prof. dr. sc. Ines Sabotič, profesori i djelatnici HKS-a te gosti iz Zaklade Konrad Adenauer sa sjedištem u Zagrebu.  

Rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta profesor Tanjić zahvalio je Zakladi Konrad Adenauer što je omogućila predavanje i pozvala doktora Dümmela da održi predavanje na našem Sveučilištu i izrazio želju da se uspješna suradnja sa Zakladom nastavi na obostrano zadovoljstvo. 

Gosta je predstavio doktor Michael Lange, dirktor ureda Zaklade Konrad Adenauer u Hrvatskoj, istakavši njegov trnoviti životni put i hrabrost u suočavanju s prošlošću. Doktor Lange je također istaknuo važnost povijesnog trenutka – pada Berlinskog zida i koje je sve posljednice taj povijesni obrat imao za Njemačku i Europu uopće. 

Doktor Dümmel je u svom predavanju govorio o svom životu u DDR-u, potanko opisavši kako je funkcionirala tajna policija DDR-a Stasi, kakvo je bilo njegovo životno iskustvo i uloga intelektualaca. Tijekom predavanja doktor Dümel je rekao da je pad Berlinskog zida važan jer je “završio “hladni rat” na europskom kontinentu, ali i diktatura na području tadašnje Istočne Njemačke. Tijekom 40-godišnje, druge njemačke diktature procesuirane su stotine tisuće Nijemaca koji su bili označeni kao državni neprijatelji, a neki od njih su bili protjerani iz zemlje. Mnogi od njih, koji su ostali u zemlji, bili su preteče “mirne revolucije” koja je dovela do pada Berlinskog zida. Popis mjera protiv “nepodobnih” osoba, koje je Stasi registrirala kao državne neprijatelje, dug je i razrađen do najsitnijh detalja: provjera pošte, prisluškivanje, gubitak kontrole nad vlastitim životom, psihološki pritisci, prinudni rad, nemogućnost napuštanja grada u kojem se živi, nemogućnost ostvarivanja kontakata s najbližom okolinom, oduzimanje građanskih prava, zabrana putovanja, kućni pritvor i mnoge druge. Stanovnici DDR-a bili su izloženi stalnim prijetnjama i prisilama  koje su uglavnom završavale uhićenjem. To nije bila njihova priča, to je i moja priča i priča mojih likova u mojim pričama i romanima.”

Tijekom predavanja doktor Dümmel je govorio o funkcioniranju škola, sveučilišta, stambenih zajednica, o povjerenju i nepovjerenju prema pojedincima, o aktivnim i pasivnim oblicima hrabrog odbijanja i suprostavljanja režimu pa sve do toga kako je tekao proces koji je za krajnju posljedicu imao pad Berlinskog zida u noći 9. studenog 1989. godine. 

O predavaču:

Dr. Karsten Dümmel rođen je 1960. u Zwickau (bivši DDR).

Već s 15 godina, kao član grupe „Mladi talenti“, izlaže svoje radove na pet izložbi koje je sam pokrenuo.

Osnovao je još jednu grupu nazvanu „Umjetnost i crkva“ čiji je rad zabranio Stasi.

Iako je položio sve završne ispite, zbog političkih razloga ne uspijeva upisati studij književnosti. Zbog toga 1983. počinje raditi u protestantskoj crkvi u Gera-Lusanu kao voditelj različitih studijskih grupa koje se bave književnošću, slobodom i ljudskim pravima.

Nakon posljednjeg neuspjelog pokušaja da upiše fakultet 1984., predaje prvi zahtjev za odobrenje da napusti zemlju. Zahtjev nije odobren, kao ni sljedećih 56.

Iste godine državna služba sigurnosti pokreće disciplinske mjere prisiljavajući ga da radi kao perač prozora, čistač u tvornici i čistač vlakova.

8. srpnja 1985. optužen je za „sudjelovanje u neprijateljskim akcijama prema državi“ i pritvoren zbog rada u različitim radnim skupinama.

Disciplinske mjere su nastavljene pojačanim intenzitetom: prisilni rad, zabrana putovanja i kontakti s prijateljima i obitelji te čest kućni pritvor.

Početkom 1988. SR Njemačka je platila za njegovo oslobađanje. Odmah je započeo studij retorike i njemačkog u Tübingenu koji je završio doktoratom. Od 1993. radio je na različitim istraživanjima o Stasiju te kao predavač na Sveučilištu u Tübingenu (do 2003.).

Od 1997. radi za Konrad-Adenauer-Foundation (KAF) u Leipzigu, Stuttgartu, Dakaru and Hamburgu.

U periodu od 2004. do 2008. radio je na projektima obrazovanja odraslih u Maliju i Senegalu.

Živi i radi u Hamburgu. Član je P.E.N.-a.