Nedavno je objavljena monografija „Govori otoka Šolte“ doc. dr. sc. Filipa Galovića čijim su izdavačima Općina Šolta i Hrvatsko katoličko sveučilište. Recenzentima su ugledni hrvatski jezikoslovci prof. dr. sc. Josip Lisac (Filozofski fakultet, Zadar) i izv. prof. dr. sc. Lina Pliško (Filozofski fakultet, Pula), a urednicom je izv. prof. dr. sc. Ines Sabotič, prorektorica za nastavu Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta. Knjiga broji 524 stranice, a podijeljena je u 12 poglavlja s potpoglavljima.
U knjizi se, na temelju novijih višegodišnjih terenskih istraživanja sviju mjesnih govora na otoku Šolti, analiziraju i opisuju njihove jezične značajke na svima četirima jezičnim razinama (fonologija, morfologija, sintaksa, leksik). Tomu je pridodan obilat broj akcentuiranih ogleda iz živoga govora koji ujedno svjedoče o tradiciji, običajima, kulturi i sl., kao i rječnik govora ovih mjesta. Čakavski su govori otoka Šolte postali nematerijalno kulturno dobro RH, pa je i tomu poklonjena pozornost. Na kraju je literatura i bilješka o autoru, a knjiga je obogaćena i slikovnim materijalom.
Monografija, kako autor bilježi u predgovoru, ima dva važna cilja. Prvim je ciljem bilo iscrpno analizirati dijalektološki materijal pribavljen radom na terenu, odnosno pružiti detaljan dijalektološki opis šoltanskih govora. Drugim je ciljem bilo da ostale cjeline poput golemoga broja ogleda govora i popratnoga rječnika, koji su također dijalektološki veoma dragocjeni te vjerodostojna građa i za buduća istraživanja (filološka, etnološka, sociološka, interdisciplinarna i sl.), budu dio knjige koji će kod širega čitateljstva, posebice kod Šoltana, probuditi veliko zanimanje. Kroz oglede će govora čitatelji moći upoznati mnoge pojedinosti vezane za Šoltane, njihov život, prošlost, tradiciju, običaje, socijalne odnose, kulturu itd., ali također i ojačati svijest o vrijednosti i značaju domaće riječi kroz koju se prenose brojni vidovi nematerijalne kulturne baštine.
Istraživanje, opisivanje i njegovanje hrvatskih mjesnih govora, bilo da su čakavski, kajkavski ili štokavski, važno je i potrebito jer su značajan dio identiteta i neraskidiva sastavnica hrvatske kulture, stoga čestitke doc. dr. sc. Filipu Galoviću na izuzetno važnome znanstvenome prinosu.
