Put oko svijeta Rose de Freycinet

Irena Mladić, 1. godina diplomskog studija povijesti i sociologije

Rose de Freycinet, supruga francuskog pomorskog časnika Louisa de Freycineta, izazvala je skandal i zgražanje u francuskoj javnosti kada je otkriveno da je ušla na istraživački brod prerušena u muškarca. Louisu, koji je već ranije sudjelovao u istraživanju Australije i izradio najpotpuniju kartu australske obale do tada, dodijeljen je 1817. zadatak da bude zapovjednik broda Uranie i provede ekspediciju oko svijeta.

Prvotni motiv takvih putovanja bio je traženje potencijalnih kolonija s obzirom da su Francuzi krajem 1750-ih izgubili svoje kolonije u Sjevernoj Americi. Međutim, s vremenom su putovanja poprimila i znanstveni karakter, istražujući oblik zemlje, zemljin magnetizam te prirodne znanosti. Opsežnost dobivenih podataka svrstala je Louisovo putovanje u jednu od najvažnijih francuskih antropoloških ekspedicija.

Rose je, s nepunih 23 godine, pristala pratiti Louisa u Toulonsku luku 16. rujna 1817. i tamo „nestala“. U to vrijeme žene nisu smjele biti na brodovima francuske mornarice; a stereotip da donose nesreću i danas je duboko ukorijenjen zbog vjerovanja da su iskušenje za muškarce, što ljuti morske bogove koji šalju oluje. Francuske novine Le Moniteur Universel početkom listopada izvijestile su da se nestala Rose ukrcala na brod: „Nekoliko dana nakon tog odlaska, saznali smo u Toulonu da se gospođa de Freycinet, koja je pratila muža na do mjesta ukrcavanja i nakon toga nestala, obučena kao muškarac iste večeri pridružila brodu unatoč naredbama koje zabranjuju bilo kakvo ukrcavanje žena na državna plovila bez odobrenja.“ Francuski ministar pomorstva bijesno je reagirao na tu vijest kao i francuska javnost jer nisu ispoštovane odredbe.

Rose se ošišala, obukla mornarsku odjeću i uspjela se ukrcati na brod Uranie. U svome dnevniku, zabilježila je svoju tjeskobu i strahove tijekom puta, ali i odlučnost da bude uz svog supruga, makar prerušena: „U pratnji Louisa i njegovoga prijatelja otišli smo do luke da se ukrcamo. Bili smo prinuđeni proći pokraj časnika na palubi, neki su pitali tko sam, prijatelj koji nas je pratio uvjeravao ih je da sam njegov sin koji je otprilike bio moje visine.“ Rose je, i nakon što se ukrcala na brod, bila uznemirena te se bojala da će biti otkrivena: „Najmanji šum bi me uplašio, tresla sam se sve dok nismo isplovili iz luke.“. Louis je za suprugu pripremio kabinu u kojoj će ona provoditi veći dio vremena tijekom putovanja. Naime, de Freycinet je zatražio dopuštenje nadređenih da nadogradi i obnovi dio krme na brodu pod izgovorom da će to biti prostorija za časnike. Svojoj majci Rose je povjerila kako je muče razni strahovi kada pomisli na more i sve što ju na pučini čeka. U dnevniku je također spomenula majku i da joj je žao što ju ostavlja u starosti, ali i sljedeće: „nisam se mogla kriviti budući da sam slijedila zapovijed koju je dao sam Bog“. Rose prema tome i nije bila u potrazi za avanturom već je željela biti uz svoga supruga. Spletom okolnosti, ipak, postala dijelom jedne od najvažnijih francuskih ekspedicija.

Tijekom putovanja, većinu vremena provela je u kabini, izlazeći samo povremeno, šivajući, svirajući gitaru i učeći engleski jezik. Rose je također pisala dnevnik u obliku pisama svojoj najboljoj prijateljici te je u njemu bilježila ono što je doživljavala na trogodišnjem putovanju. U svome dnevniku opisala je mjesta koja su posjetili, susrete s lokalnim stanovništvom, način života koji su vodili ljudi u pojedinim mjestima, kako su izgledali balovi i društvena okupljanja u kolonijama kao i brodolom koji ih je zadesio, te druge nedaće koje su doživjeli tijekom putovanja. Također, opisivala je izgled i stil odijevanja ljudi s kojima je dolazila u kontakt. Za odjeću supruga portugalskih časnika na otoku Timoru koje su svoju odjeću naručivale iz Macaoa, prijateljici je napisala sljedeće: „bez sumnje njihova odjeća je nama daleko od zanosne“. Ostali članovi broda su bili upoznati s time da je Rose na brodu, ali se pazilo na to da se ona i njeno ime ne spominje. Rose je znala da ne može biti maknuta s broda ako se brod nije nalazio na francuskome prostoru tako da se toga bojala samo kada bi došli na francuski teritorij. Putovanje je završilo 1820. kada su se supružnici vratili u francusku luku Le Havre. Iako je Roseina prisutnost na brodu bila protuzakonita, nikada nije kažnjena zbog toga.

Rose nikada više nije otišla na putovanje brodom, a umrla je 1832. jer se zarazila kolerom dok je njegovala supruga Louisa. Roseina priča o putu oko svijeta ubrzo je zaboravljena, ali je 1927. ponovno oživljena kada je u Francuskoj objavljen njen dnevnik. Rose nije bila prva žena koja je oplovila svijet i koja se odvažila na takav pothvat, prva poznata žena koje je oplovila svijet bila je Jeanne Bare u drugoj polovici 18. stoljeća. Međutim, Rose je zbog svojih zapisa koje je vodila tijekom putovanja prva koja je ostavila izvještaj i dala svoj ženski osvrt na putovanje koje je prošla. Također, imala je priliku vidjeti kako se provodila znanstvena ekspedicija s obzirom da ženama toga doba nije bilo dozvoljeno sudjelovati u istim.