U ono vrijeme: Isus dođe u judejski kraj i na onu stranu Jordana. I opet mnoštvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem običaju ponovno poučavaše.
A pristupe farizeji pa da ga iskušaju upitaše:
»Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?« On im odgovori: Što vam zapovjedi Mojsije?« Oni rekoše: »Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i — otpustiti.« A Isus će im: »Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih.
Stoga će čovjek ostaviti oca i majku
a prione uza svoju ženu;
i dvoje njih bit će jedno tijelo.
Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo.
Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!«
U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: »Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.«
Isus se ne dâ ograničiti razinom i kategorijama što se smije, a što je zabranjeno. On prepoznaje, kako i evanđelist navodi, da ga farizeji pitaju s točno određenom namjerom: da ga iskušaju.
Stoga on, sve dok odoljeva njihovim napastovanjima, istodobno im pokušava omekšati srce, jer okorjelo srce teško ljubi.
Isus, više nego netko tko donosi zakone i propise, poziva na put: put rasta i zrenja, put ljubavi.
Takva se osoba onda vježba u tome da napušta (Stoga će čovjek ostaviti oca i majku) i da ostaje (a prione uza svoju ženu).
Dakle ne šiljenje zakona, doskočice preko zavrzlama raznih kazusâ, nego: poziv na put.