Partnerstvo katoličkih sveučilišta (Catholic University Partnership) zajedno s Hrvatskim katoličkim sveučilištem u petak 12. i u subotu 13. svibnja 2017. godine organiziralo je dvodnevnu međunarodnu znanstvenu konferenciju pod nazivom „Nada u budućnost: Iskustva mladih u komunizmu, od tranzicije do demokracije i danas“. Na konferenciji je sudjelovalo gotovo trideset sudionika sa sedam europskih katoličkih sveučilišta. Svoja predavanja održali su rektori, prorektori i nastavnici s Ukrajinskog katoličkog sveučilišta (Ukrajina), Katoličkog sveučilišta Pázmány Péter (Mađarska), Katoličkog sveučilišta u Ružomberoku (Slovačka), Katoličkog sveučilišta Ivan Pavao II (Poljska), Pedagoškog sveučilišta “Sulkhan-Saba Orbeliani” (Gruzija), Hrvatskog katoličkog sveučilišta (Hrvatska), Sveučilišta u Zadru (Hrvatska) i Sveučilišta Notre Dame (Indiana, Sjedinjene Američke Države).
Konferenciju je otvorio u ime organizatora domaćin Konferencije prof. dr. sc. Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta, zahvalivši Nanovic institutu za europske studije na ukazanom povjerenju i prijedlogu da Hrvatsko katoličko sveučilište u glavnom gradu Hrvatske organizira konferenciju o nadi, budućnosti i perspektivama za mlade. Osobitu zahvalu je rektor Tanjić uputio ravnatelju Nanovic instituta za europske studije prof. dr. sc. Jamesu McAdamasu riječima: „Usuđujem se reći da je profesor McAdams duša Partnerstva katoličkih sveučilišta. Profesore McAdams, zahvaljujem Vam na inicijativi i ideji stvaranja asocijacije koja njezinim članicama daje veliku podršku u vidu stipendija, organiziranja raznih skupova, konferencija, radionica, razmjena profesora i studenata, a Vama osobno zahvaljujemo što ste vjerovali u osnivanje Hrvatskog katoličkog sveučilišta.“ Rektor Tanjić potom je iskazao zadovoljstvo prisustvom kolega rektora, prorektora i stručnjaka iz sedam različitih zemalja koji će svaki iz svoje perspektive progovoriti o nasljeđu komunističkog razdoblja kao i o tome kako se današnje generacije suočavaju s njim.
Sudionike i goste konferencije pozdravio je izaslanik i posebni savjetnik ministra vanjskih i europskih poslova gospodin Filip Vučak koji je, između ostalog, istaknuo: „Drago mi je da je ovo mlado sveučilište tako brzo uspostavilo plodnu suradnju s drugim katoličkim sveučilištima diljem svijeta što zorno pokazuju različita gostovanja i konferencije profesora s tih sveučilišta. Ova konferencija koja u svom središtu ima obrazovanje mladih u državama koje su desetljećima bila izložena pošasti komunizma ali i napore koje te države sada ulažu u reforme obrazovnog sustava, vrijedan je napor stručnjaka s tih katoličkih sveučilišta koji pogled ipak okreću budućnosti.“
U svojstvu izaslanice ministra znanosti i obrazovanja prof. dr. sc. Pave Barišića skupu se obratila dr. sc. Jasminka Buljan Culej, ističući kako „današnju generaciju mladih ujedinjuje iskustvo odrastanja u Europi koja je uvelike slobodna od autoritativnih režima. Povezuje ih i nedostatak bilo kakvih izravnih uspomena na strahove i predrasude koje su dijelile Europu, kao i nepostojanje izravnog iskustva života u komunističkom političkom režimu. Suočavanje s prošlošću, istraživanje tog razdoblja i objavljivanje rezultata istraživanja, kao i sudjelovanje u znanstvenim raspravama nad poviješću komunističke Europe na ovakvim, vrlo vrijednim znanstvenim konferencijama su ne samo stručna, nego i edukativna vrijednost ovoga skupa.“
U ime akademske zajednice Sveučilišta u Zagrebu obratio se rektor Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Damir Boras, čestitajući Hrvatskom katoličkom sveučilištu na Konferenciji koja će iznjedriti vrijedan znanstveni doprinos temi iskustava mladih u komunizmu i u tranziciji do današnjih dana.
Sve okupljene pozdravio je i prof. dr. sc. James McAdams, izrazivši svoje zadovoljstvo brojem okupljenih rektora, prorektora i članova akademskih zajednica prisutnih sveučilišta te istaknuvši kako je, iz njegove američke perspektive, lijepo vidjeti napredak, suradnju i razvoj katoličkih sveučilišta, članica Partnerstva koje djeluje već više od deset godina. „Čast je biti na ovom sjajnom mjestu, Hrvatskom katoličkom sveučilištu koje lijepo i uspješno napreduje, na čemu od srca čestitamo.“ Predstavnicima okupljenih sveučilišta profesor McAdams je rekao da mogu biti ponosni na svoja sveučilišta, na preko 50 mladih znanstvenika i suradnika koji su prošli različite vidove edukacija na Sveučilištu Notre Dame te na doprinosu znanosti i obrazovanju u zemljama u kojima djeluju. Istom je profesor McAdams izrazio i daljnju potporu katoličkim sveučilištima u promicanju ideje katoličkih sveučilišta u svijetu te osobito u ovom dijelu Europe.
Konferenciju je svojim uvodnim predavanjem “Hrvatska sveučilišta u post-komunizmu: nedovršena tranzicija” otvorio prof. dr. sc. Ivo Banac, profesor emeritus Sveučilište Yale iz Sjedinjenih Američkih Država. Profesor emeritus Banac svoje je predavanje temeljio na tezi da su zemlje iz kojih potječu predstavnici prisutnih sveučilišta imale sličnu povijest te da se zemlje suočavaju sa sličnim problemima poput problema s elitama, s opozicijom koja je različita u različitim periodima te s problemom tranzicije koja je imala različite uspone i padove. Iznio je svoju kritiku ustaljene teze kako je u Jugoslaviji postojala neka vrsta boljeg komunizma nego u drugim zemljama što zapravo nije slučaj jer je glavno obilježje komunističkog uređenja, a koje je bilo prisutno i u Jugoslaviji, nepostojanje opozicije. Prof. dr. sc. Ivo Banac smatra kako se alternativna nezavisna sveučilišta, kao što je Hrvatsko katoličko sveučilište, mogu oduprijeti nominalnom katolicizmu elita koji je koegzistirao s idejama o nastavku staroga režima.
Nakon uvodnog predavanja uslijedila su dva tematska bloka „Mladi Europljani u teškim vremenima komunizma“ i „Iskustvo obrazovanja tijekom tranzicije u demokraciju“.
U prvom tematskom bloku koji je moderirao prof. dr. sc. Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta, izlagao je izv. prof. dr. sc. Marcin Tkaczyk, prorektor s Katoličkog sveučilišta Ivan Pavao II iz Lublina u Poljskoj, obradivši temu „Katoličko obrazovanje u komunizmu“ te se koncentrirao na teme akademskog obrazovanja u komunističkim područjima poslije Drugoga svjetskog rata, totalitarne kontrole komunističke države nad obrazovanjem i na njezine antropološke temelje te katoličke akademske institucije kao „oaze slobode“ i „neprijatelje države“. Prorektor Ukrajinskog katoličkog sveučilišta iz Lavova u Ukrajini prof. dr. sc. Oleh Turiy govorio je o obrazovnom iskustvu ‘podzemne Crkve’ odnosno o povijesti Ukrajinske grkokatoličke Crkve u razdoblju od 1946. do 1989. U tom je razdoblju sovjetski režim ovu Crkvu smatrao nepostojećom, nakon što su svi njezini biskupi i mnogo klera, redovničkog i svjetovnog, uhićeni, njezine obrazovne, karitativne i socijalne institucije zatvorene, a njezine crkve i druga imovina oduzeta. U Sovjetskom je Savezu škola bila odvojena od Crkve i ateizam je bio prevladavajuća ideologija usađivana djeci u školi. Djeca i mladi bili su izloženi snažnoj komunističkoj indoktrinaciji kroz različite ideološke organizacije uz gotovo prisilno učlanjenje. Unatoč tomu, u drugoj polovici osamdesetih godina 20. stoljeća, masovni pokret za legalizacijom Ukrajinske grkokatoličke Crkve dokazao je kako je ova Crkva uspješno preživjela kroz tri generacije. Vjersko je obrazovanje imalo važnu ulogu u prenošenju vjere i znanja u ilegali. Odvijalo se na različitim razinama, od „kućnih crkava” do susreta mladih, pa čak
„ilegalnih sjemeništa“ za buduće svećenike.
Dr. sc. Kinga Földváry s Katoličkog sveučilišta Pázmány Péter obratila se skupu, rekavši da je istina „da se Mađarsku često opisivalo kao ‘najveseliju baraku u komunističkom lageru’, a napose potkraj 70-ih te 80-ih godina 20. stoljeća. Ljudi poput naše obitelji, koji nisu bili u centru pozornosti, koji nisu težili promaknućima na vodeće pozicije niti gomilali spektakularno bogatstvo, nisu više bili ni u kakvoj posebnoj opasnosti. Ipak, vjerujem da čak u i toj veseloj baraci, gdje se život nastavio vedro i komforno, čak ni djeca moje generacije nisu mogla pobjeći od osjećaja straha i zastrašivanja koji se izravno može povezati s ograničenjima slobode mišljenja koja karakteriziraju to razdoblje.“
Rektorica Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Dijana Vican u svom je predavanju „Obrazovni sustav u vrtlogu društvenih i kulturnih vrijednosti, tradicija i suvremenih zahtjeva“ istaknula da se hrvatski obrazovni sustav na predtercijarnoj razini pretvara u platformu za političku reformu, umjesto da postane polazištem sustavnih promjena. Istodobno, nekritičko prihvaćanje suvremenih zahtjeva, kao što su pojmovi cjeloživotnog učenja i uključiva obrazovanja, čine reformu sustava još i turbulentnijom. Glede ciljeva reforme ostaje činjenica kako su odrastanje djece i mladih te njihov odgoj i obrazovanje podložni određenim zakonima razvoja, a glavni nositelji obrazovnih aktivnosti, napose obitelj i nastavnici, pretvaraju se u slabe i bespomoćne čimbenike, umjesto u najpozitivnije i najmoćnije karike procesa odgoja i obrazovanja.
Drugi tematski blok „Iskustvo obrazovanja tijekom tranzicije u demokraciju“ započeo je izlaganjem izv. prof. dr. sc. Tarasa Dobka, prorektora s Ukrajinskog katoličkog sveučilišta koji je istaknuo kako je obrana autonomije sveučilišta, akademskog integriteta i kulture izvrsnosti usmjerena na podrivanje starih navika paternalizma, birokracije, neodgovornosti, oportunizma i nativizma raširenih u postsovjetskoj akademskoj zajednici.
Prorektor Katoličkog sveučilišta u Ružomberoku u Slovačkoj prof. dr. sc. František Trstenský u svom se predavanju osvrnuo na obrazovanje u vremenima tranzicije, istaknuvši da je uslijed promjena u društvu došlo do promjena u školskim sadržajima, pojave privatnih i crkvenih škola te da je novi zakon o obrazovanju iz 2008. donio inovacije u obrazovnom sustavu poput mogućnost biranja škole, uvođenje školske samoupravljanje i slično te obrazovna reforma u Slovačkoj nije više pitanje koje se postavlja stručnim krugovima, već široj javnosti. Izv. prof. dr. sc. Boguslaw Migut s Katoličkog sveučilišta Ivan Pavao II. u Lublinu u Poljskoj iznio je u svom izlaganju kratku povijest poljskog izviđačkog pokreta, počevši od 1910. do današnjih dana, zaključivši da je izviđački pokret važan u katoličkoj formaciji mladića i djevojaka. Doc. dr. sc. Máté Botos s Katoličkog Pázmány Péter iz Budimpešte u Mađarskoj govorio je o uspostavljanju mađarskog katoličkog obrazovnog sustava te o stvaranju Katoličkog sveučilišta Pázmány Péter u Mađarskoj i njegov dvadesetogodišnji utjecaj na suvremeno mađarsko društvo.
U subotu 13. svibnja 2017. održana su dva tematska bloka: „Nade i razočarenja postkomunističkoga doba“ i završna diskusija.
U tematskom bloku „Nade i razočarenja postkomunističkoga doba“ prof. dr. sc. Volodymyr Turchynovsky s Ukrajinskog katoličkog sveučilišta govorio je o vrijednostima „revolucije dostojanstva“, istaknuvši da je revolucija cijelo ukrajinsko društvo oslobodila svih obveza koje je donio raniji postsovjetski društveni ugovor. Profesor Turchynovsky zaključio je svoje predavanje riječima da je slobodno društvo moralno postignuće u kojem bi obrazovanje trebalo biti vodećim dionikom. Doc. dr. sc. Andra Božekova s Katoličkog sveučilišta u Ružomberoku u Slovačkoj predstavila je obrazovnu reformu u Slovačkoj i Nacionalni program razvoja obrazovanja i osposobljavanja. Prof. dr. sc. Gordan Črpić s Hrvatskog katoličkog sveučilišta obradio je temu pokušaja i pogrešaka obrazovne reforme u postkomunističkoj eri u Hrvatskoj, istaknuvši da sadašnja paradigma obrazovne reforme ne može rezultirati realnim promjenama na korist hrvatskoga obrazovnog sustava bez teoretskih i praktičnih reformskih pretpostavki te je naglasio važnost društvenoga konteksta u kojemu se događaju konkretne obrazovne promjene i iz kojeg je moguće uhvatiti se u koštac s općim poteškoćama reforme u suvremenom hrvatskom društvu. Posljednje predavanje održao je prof. dr. sc. Slawomir Nowosad, dekan Teološkog fakulteta s Katoličkog sveučilišta Ivan Pavao II. iz Lublina u Poljskoj koji smatra da je ključno da ljudska osoba bude ispravno shvaćena u svojoj biti i pozivu te da, kao što to stoji u pastoralnoj konstituciji Gaudium et spes, ljudska osoba „jest i mora biti počelo, naime, subjekt i svrha svih društvenih ustanova“ među koje se ubrajaju i sveučilišta.
Međunarodna znanstvena konferencija „Nada u budućnost: Iskustva mladih u komunizmu, od tranzicije do demokracije i danas“ – rasprava 13. 5. 2017.
U završnoj diskusiji sudjelovali su prof. dr. sc. Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta, prof. dr. sc. Ivo Banac, prof. dr. sc. Viycheslav Briukhovetsky, počasni rektor Nacionalnog sveučilišta Kyiv-Mohyla Akademija iz Ukrajine, Peter Stastny, političar iz Slovačke, i prof. dr. sc. Vaja Vardidze, rektor Pedagoškog sveučilišta „Sulkhan-Saba Orbeliani“ iz Gruzije. Završnu diskusiju moderirao je prof. dr. sc. James McAdams, ravnatelj Nanovic instituta za europske studije koji je istaknuo kako treba promišljati dvije stvari: kakvu to dodanu vrijednost ima katoličko sveučilište i što bi to bila nada koju valja razlikovati od optimizma.
Prof. dr. sc. Željko Tanjić je na početku svoga izlaganja istaknuo činjenicu kako se naši studenti, svi rođeni nakon komunizma mogu zapitati zašto govorimo o tome vremenu. Čini se, smatra prof. Tanjić, kako nismo dovoljno učinili na katoličkim sveučilištima u kreiranju strategije za suočavanje s tim razdobljem, nismo donijeli zajedničke programe. Drugi problem s kojim se nužno treba suočiti je kako odgojiti odgajatelje. Ako odgajatelji nemaju katoličke vrijednosti, ističe prof. Tanjić, ako nemaju jasan stav o prošlom razdoblju i ideju kako ta promišljanja prenijeti studentima, čini se da nećemo uspjeti studentima prenijeti iskustvo komunizma.
Prof. Vaja Vardidze, rektor Pedagoškog sveučilišta „Sulkhan-Saba Orbeliani“ iz Gruzije, u svome je izlaganju o odgojnom sustavu naznačio neke najvažnije informacije o katoličkom sveučilištu u Gruziji čije se stanovništvo 80% izjasnilo pravoslavnim. Smatra kako danas u akademskom svijetu imamo globalne promjene paradigme odgoja. Danas imamo novi stav prema odgoju što predstavlja izazov za nove odgojne sustave koje treba reformirati. U sklopu novih paradigmi, smatra prof. Vardidze, treba se neprestano pitati kako biti katolik i kako odgajati nove autentično kršćanske generacije? Sljedeći problem koji prof. Vardidze obrazlaže je činjenica što se nakon razdoblja od 70 godina bez religioznog života dogodio u devedesetima povratak kršćanstvu bez refleksije, bez autentičnog razumijevanja kršćanstva. U toj situaciji, male katoličke zajednice, 30-40 tisuća katolika, 1% populacije, su vrlo ambiciozne. Pita se je li moguće da tako mala zajednica ostavi neki trag u društvu? Smatra kako ovakvi susreti pružaju nadu da je to moguće.
Prof. dr. sc. Viacheslav Briukhovetsky, počasni rektor Nacionalnog sveučilišta Kyiv-Mohyla Akademija iz Ukrajine istaknuo je kako je on sa sveučilišta koje je na ovome skupu iznimka jer nije katoličko sveučilište. No, njegovo sveučilište podržava rad Ukrajinskog katoličkog sveučilišta koje je vrlo važno sveučilište u Ukrajini. Nadalje, ističe kako je Ukrajina poznata po dvije revolucije: narančastoj revoluciji i revoluciji dostojanstva. No, bila je i treća revolucija: 1990. – studentska revolucija. U prvoj su studenti protestirali protiv parlamenta i dobili podršku ljudi od kojih su tražili da pokrenu promjene u zemlji jer ne žele živjeti u takvoj zemlji. U Narančastoj revoluciji glavni pokretači ove revolucije su bili studenti od kojih se tražila promjena stanja u zemlji. U posljednjoj revoluciji, revoluciji dostojanstva studenti su tražili od svih da mijenjaju zemlju. Pokretač promjena je, smatra dr. Briukhovetsky, povratak nacionalnog ideniteta pri čemu treba istaknuti činjenicu da je Ukrajina jedina zemlja u kojoj se na sveučilištima poučava na stranom jeziku – ruskom.
Peter Stastny, političar i zastupnik u Europskom parlamentu (2004.-2014.), rekao je kako je sve što je na konferenciji o komunizmu slušao on zapravo proživio. Nije nikada htio otići iz svoje zemlje, no, nakon prijetnji i mogućnosti da mu se zabrani bavljenje hokejom shvatio je da mora napustiti domovinu. Htio je svojoj djeci dati obrazovanje i slobodu, a ne “pranje mozga”. Smatra kako je pod utjecajem providnosti i Svemogućega nadišao sve konflikte. Zaključno je naglasio kako je obrazovanje rješenje za sve, a posebice obrazovanje s dodanim vrijednostima koja se mogu pronaći na katoličkim sveučilištima.
Prof. emeritus Ivo Banac u završnoj diskusiji je iznio mišljenje kako je važno razmijeniti znanje i pridružiti se inicijativama koje dijelimo i koje su slične. Istaknuo je kako ne dolazimo s istom poviješću, ali dolazimo sa sličnim nasljeđem i iz sličnih tradicionalnih europskih zemalja te da se treba zajedno suprotstaviti vrlo opasnoj ideji o razvoju u različitim brzinama u Europi.
