Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«

Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«

I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran, nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«

Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

Dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« | izvor: https://bit.ly/3EM29si

Na kraju smo vazmene osmine. I na kraju, vraćamo se na početak: na prvi dan u tjednu, uvečer. Učenici su u strahu od Židova bili zatvorili vrata. A kako i ne bi: učitelj kojega su slijedili smaknut je! Što li će sada s njima biti? Vrlo lako ih može zadesiti isto. (Jedino čini se neustrašivi Toma negdje lunja vani.)

A Isus – dolazi među učenike. Primijetimo ovo među: Isus se ne stavlja ponad učenika, ne zauzima ni nekakvo prvo ili časno mjesto, nego: dolazi među njih – u njihovu sredinu. Drugim riječima, svatko od učenika ima pristup Isusu. Kao u postkoncilskoj liturgiji gdje nema više ispred ili iza oltara (Krista), nego smo svi oko oltara (Krista), tako i u ovom evanđeoskom odlomku – Isus dolazi među učenike, u njihovu sredinu. Na istoj je ravni s njima.

I taj Isus sada im govori nešto prekrasno: Mir vama. Nije to puka želja: dao Bog da među vama bude mir. Nego: ovaj mir što ga Isus daje upravo je to – njegov dar učenicima! On ga je i kadar dati, jer – prošao je kroz svoju muku, tj., njegova muka postala je njegova proslava – posvemašnje izlijevanje ljubavi za svakog čovjeka.

A taj mir prijeko je potreban učenicima. Jer, zatvoreni su u strahu. A učitelj koji je smaknut – njega su prije nego što je umro napustili! Možemo zamisliti dramu koja se odvija u njima. Ali sada dolazi uskrsli Gospodin i ne govori im Gdje ste bili kada sam vas trebao?, ili Zašto ste me ostavili? ili E sad ćete vidjeti!, nego: Mir vama! Posvemašnje izlijevanje ljubavi na križu i dalje se nastavlja: Bog doista voli čovjeka i tu svoju slobodnu odluku – da čovjeka mijenja do kraja – ni zašto ne mijenja!

Ovo sada oduševljava učenike: vjerujem da gotovo ne mogu vjerovati što im Isus govori! Okovi se kidaju, tereti miču s opterećenih pleća. Pluća ponovno mogu udahnuti svjež zrak, jer Isus im daruje mir! Taj mir nipošto si ne bi mogli sami dati. Nipošto ga ne bi mogli „kupiti“ – a tko bi im ga i mogao prodati!? Taj mir može doći – i dolazi, jer Bog je vjeran! – jedino kao dar onoga koji je kroz muku prošao!

Stoga, vjerujem potaknut i oduševljenjem i olakšanjem koje vidi na njihovim licima, Isus sada ponavlja (jer ih stvarno voli!) svoje riječi, ponovno daje dar mira: Mir vama!

I sada slijedi poslanje: kao što je Otac poslao Sina da ljubi čovjeka i ljubi ga do kraja (a što je Sin učinio i čini), tako sada Sin – Isus – šalje učenike da u istom Duhu Svetome (kojega sada primaju, a sjedimo se, Duha je Isus već predao na drvu križa – dva su to momenta iste stvarnosti predaje Duha Svetoga) sada čine poput njega – da prolaze ovom zemljom ljubeći čovjeka, ljubeći ga do kraja. Da, i oprostiti čovjeku treba, čovjeku koji se o me ogriješio, koji mi je učinio nažao – prodahnut Duhom Svetim kadar sam izreći one iste Isusove riječi i podariti mu mir koji mu nitko drugi neće moći pokloniti.

Mir vama! Ta slobodna, u ljubavi izražena Božja odluka otpuštanja stavljena je pred nas kao nemali podvig. Ali, uvijek se sjetimo: koji smo god kršteni primili smo toga Duha i stoga kadri (barem učiti se) otpuštati i darovati mir poput Isusa. Sjetimo se još: u Svetoj potvrdi primili smo i darove Duha koji nam omogućuju da u suradnji s Bogom donosimo plodove Duha! Dakle, iako teško, iako koji puta doslovce krvavo (sjetimo se Isusove muke), kadri smo (dakako, ne svojom snagom, već snagom Duha kojeg smo primili) činiti isto – učiniti od naše muke našu proslavu. Kadri smo darovati mir onima koji su se ogriješili o nas, koji su nam učinili nažao.

Lako za reći, znam.

Ali koliko oslobađajuće za iskusiti!