Na početku press konferencije Josip Bošnjaković naveo je da je Konferencija okupila oko 130 osoba koje sudjeluju u odgoju budućih svećenika, časnih sestara, redovnika i redovnica. Bošnjaković je rekao da su na Konferenciji raspravljali i proširili temu zlostavljanja na to kakav je odnos prema moći unutar Crkve, razmatrajući samu moć pod pozitivnim i negativnim vidikom te se time i zlostavljanje stavlja u jedan širi kontekst. Naglasio je novinu ove Konferencije, činjenicu da se održavala na četiri jezika. Također je napomenuo kako je velik broj sudionika došao iz Ukrajine te da je bila čast na HKS-u ugostiti tajnika Kongregacije za kler zaduženog za sjemeništa mons. Jorgea Carlosa Patrona Wonga, nadbiskupa Želimira Puljića i kardinala Josipa Bozanića.

Koordinator prve Konferencije liječnik prof. Stefano Lassi govorio je o polazištu Konferencije kada se s njome počinjalo, odnosno kada je održana prva Konferencija 2017. u Firenci, napominjući kako se ideja o Konferenciji rodila u dubokoj krizi u Crkvi s obzirom na temu zlostavljanja. Htjeli smo prepoznati kako osigurati ambijent i kontekst u kojem se mogu zaštititi maloljetne osobe”, rekao je Lassi. “Jedan od glavnih čimbenika je svakako formacija u kontekstu redovnika i svećenika što je u prošlosti imalo određene rupe, ponajviše na području ljudske izgradnje. Zapravo to je bio pokušaj pružiti pomoć odgojiteljima, odgajanicima i biskupima. Htjeli smo pomoći kako bi humanističke znanosti dale podršku u formaciji, odnosno izgradnji osobe.”

Voditelj Centra za zaštitu djece pri Papinskom sveučilištu Gregoriana prof. dr. sc. Hans Zollnerdr. sc. Hans Zollner istaknuo je da je važno što se Konferencija održavala upravo na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagreb u Srednjoistočnoj Europi. Smatra kako to pokazuje spremnost i sposobnost suočavanja s ovom zahtjevnom i teškom tematikom. Napomenuo je kako je zabilježeno da u zemljama Srednjoistočne Europe ima manje slučajeva zloupotrebe moći, odnosno seksualnog zlostavljanja te da je zbog toga važno govoriti o tome upravo u Srednjoj Europi. Zollner je naveo da je bolje djelovati preventivno nego djelovati nakon što su se veliki zločini već počinili. “U tom smislu oblik ove Konferencije te sadržaj i njena metoda bili su usmjereni prema tome da motiviramo osobe koji su odgovorni za lokalne Crkve u ovom dijelu svijeta kako bi ponijeli sa sobom poruku, ne samo da se moramo suočiti s ovom temom, nego da mi to i možemo. Ako se svaki od ovih stručnjaka koji su bili ovdje suoči s time ondje gdje može, lice Crkve će se promijeniti,” rekao je Zollner.

Na pitanje koji su glavni razlozi zloupotrebe moći i seksualnog zlostavljanja u Crkvi i do koje mjere je klerikalizam izvor problema Zollner je naglasio kako je veliku ulogu odigralo negiranje i zataškavanje. Napomenuo je kako to nije tema koja se odnosi isključivo na zapad i na sekularne zemlje, takvi slučajevi su zabilježeni i u zemljama Srednjoistočne Europe gdje je bio komunistički sustav vladanja. Ono što je problematično je pitanje kako je moguće da se toliko često to događalo? Zollner se pita kako je moguće da su se u jednoj zemlji ponavljali isti zločini? Zapitao se što je to što je u strukturi, samom funkcioniranju i sistemu Crkve što je doprinijelo tome da su se događala zlostavljanja, a potom i negiranja? “Jedno od pitanja koje si trebamo postaviti u tom smislu je kako se vrši služba svećenika u Crkvi i kako razumijevamo službu đakona, svećenika i biskupa i kako utjeloviti stil života onako kako nas poziva Isus Krist? Možemo reći da postoji disocijacija, tj. rascjep između onoga što želimo i što živimo. I to je dio fenomena kojeg nazivamo klerikalizam.”

Govoreći o klerikalizmu objasnio je da je bitan element u tome što osoba misli, djeluje i ponaša se superiornije samo zato što je svećenik. Doživljava sebe kao da mu je dana božanska vlast i zbog toga je nedodirljiv, nemoguće ga je kritizirati te može zalaziti u živote drugih ljudi onako kako želi ne uzimajući u obzir pri tome vlastitu nestručnost. Rekao je da kao psihijatar smatra da je faktor koji također pridonosi fenomenu zloupotrebe moći, odnosno zlostavljanju, činjenica da se nedovoljno i neadekvatno koriste humanističke znanosti u procesu formacije. Smatra kako psihologija ne izdvaja nepodobne, već pomaže osobama kako bi otkrile vlastite rane i ranjivost, ali i vlastitu jakost te da se na taj način razvijaju zrele osobe.

Dr. s. Caroline Kuhn iz Centra za zaštitu djece na Papinskom sveučilištu Gregoriana govorila je o prevenciji zlostavljanja te napomenula da je prvi dio prevencije postati svjestan žrtava i posljedica. Rekla je da za početak moramo postati svjesni da se to događa u našem društvu. Zatim se moramo informirati o posljedicama koje žrtve trpe i o kojim se posljedicama radi u njihovim životima. Također moramo razumjeti koliko je žrtvama teško govoriti o njihovim iskustvima i patnjama. Drugi dio prevencije je, kako napominje, stvoriti i institucionalizirati sigurna mjesta poput župa, škola, sportskih klubova gdje se mladi susreću. Dakle, stabilizirati procedure i pravila te osigurati mjesta gdje se djeca i mladi mogu nekome obratiti s takvim problemima. Navela da je upravo zbog toga potreban reformacija i formacija svih od profesora i pastoralnih djelatnika do mladih. Lassi je također, u vezi pitanja prevencije zlostavljanja, istaknuo važnost transparentnosti i odgovornosti.

Ovu Konferenciju organiziranu zbog formacije svećenika i prevencije seksualnog zlostavljanja te ove godine proširenu temom moći, zajednički su organizirali Hrvatska biskupska konferencija i Hrvatsko katoličko sveučilište uz podršku Kongregacije za kler, Centra za zaštitu djece na Papinskom sveučilištu Gregoriana, Vijeća europskih biskupskih konferencija te znanstveno supokroviteljstvo Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i materijalnu podršku zaklada Renovabis i Kirche in Not.