Cilj predmeta: Cilj predmeta jest studentima viših godina studija psihologije pružiti sveobuhvatni uvid u fenomen igre i igranja u različitim aspektima ljudskog društva. Ovaj kolegij omogućit će studentima interpretaciju motivacije za igru, uvjeta i posljedica igranja, a stečena znanja proširit će spoznaje iz područja kognitivne psihologije, razvojne psihologije kao i socijalne i pozitivne psihologije.    

Sadržaj predmeta: Else (2014) definira igru kao proces koji je samostalni izbor i cjelokupno iskustvo, vođen znatiželjom i zadovoljstvom i sam sebi svrha. Igra je sastavni i neizostavni dio života, kako kod ljudi tako i kod različitih životinjskih vrsta. Životinjska mladunčad kroz igru uči mnoge korisne vještine, kao što su npr. lov, skrivanje, vrebanje, penjanje ili hrvanje. Iako i djeca uživaju u spomenutim aktivnostima, ljudska vrsta je razvila i brojne specifične igre koja djecu pripremaju za civilizirani život. Iako je, po definiciji, igra sama sebi svrha, ona ima višestruke razvojne benefite kao što su stjecanje psiho-motoričkih vještina, razvijanje kognitivnih sposobnosti kao što su logičko razmišljanje i odlučivanje, kreativnost i rješavanje problema; razvijanje moralnih vrijednosti i empatije, razumijevanje važnosti poštivanja pravila i veze uzrok-posljedica; socijalnih i komunikacijskih vještina kao što su tolerancija, asertivnost, kooperativnost i kompetitivnosti. Iako većina istraživanja proučava (a) ulogu igre u socijalizaciji (b) računalne i video igre i njihov utjecaj na razvoj i dobrobit mladih  i (c) natjecateljske sportove kao specifični oblik igre; igra je često sastavni dio svakodnevnice odraslih, a pripisuju joj se brojne pozitivne karakteristike kao što su opuštanje, smanjenje stresa i uživanje. Također, igra je katalizator socijalnih odnosa, a ima važnu ulogu i u međugeneracijskim odnosima jer se upravo kroz igru često ostvaruju kvalitetni kontakti svih članova obitelji. Kolegij bi studentima ponudio cjelovit uvid u jedno važno područje koje se za sada samo sporadično spominje u nekim postojećim kolegijima (npr. razvojna psihologija, psihologija učenja). 

• Giddens, A. (1964). Notes on the Concepts of Play and Leisure. The Sociological Review, 12(1), 73-89. Preuzeto sa: httpss://student.cc.uoc.gr/uploadFiles/181-%CE%95%CE%9B%CE%95%CE%9A215/on%20leisure.x.pdf
• Whitebread, D. (2012). The importance of play. Preuzeto sa: https://www.importanceofplay.eu/IMG/pdf/dr_david_whitebread_-_the_importance_of_play.pdf
• Klarin, M. (2017). Psihologija dječje igre. Sveučilište u Zadru, Zadar. Preuzeto sa: https://www.unizd.hr/Portals/41/elektronicka_izdanja/Psihologija_djecje_igre.pdf?ver=2017-09-08-103902-427

• Broadhead, P., Howard, J. and Wood, E. (2010). Play and Learning in the Early Years. London: Sage.
• Else, P. (2014). Making Sense of Play. New York: McGraw-Hill.
• J., Chrisitie, J., & Wardle, F. (2005). Play, Development, and Early Education. Pearson Education, Inc. Boston, MA.
• Moyles, J. (1989). Just playing? The role and status of play in early childhood education. Milton Keynes: Open University Press.
• Muchacka,B. (2008). Educational aspects of children’s plays. Kraków: WNAP.
• Pellegrini, A.D., & Smith, P.K. (1998). Physical Activity Play: The Nature and Function of a Neglected Aspect of Play. Child Development, 69(3). 577-598.
• Raessens , (2006). Playful identities, or the ludification of culture. Games and Culture   1( 1 ), 52–57.
• Schaefer, C. E. & Reid, S. E. (2001). Game play: therapeutic use of childhood games. New York: Chichester : Wiley

• Nastavne aktivnosti – max. 70 bodova
• Završni ispit – max. 30 bodova

Pismeni

Način stjecanja bodova:

1. Nastavne aktivnosti – 70% ocjene
   • Kolokviji – 50%
   • Seminarsko izlaganje – 20%

2. Završni ispit  (pismeni) – 30 % ocjene

Brojčana ljestvica ocjenjivanja studentskog rada:

izvrstan (5) – 90 do 100% bodova

vrlo dobar (4) – 80 do 89,9% bodova

dobar (3) – 65 do 79,9% bodova

dovoljan (2) – 50 do 64,9% bodova

nedovoljan (1) – 0 do 49,9 % bodova