Dokumentarni film „Stepinac – Kardinal i njegova savjest“ scenaristice i redateljice Višnje Starešina, koji je nastao u produkciji Interfilma i Hrvatskog katoličkog sveučilišta, prikazan je u protekla dva tjedna u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD). Projekcije u San Pedru, Los Angelesu, Chicagu, Pittsburghu, Washingtonu i New Yorku održane su u sklopu aktivnosti kulturne promidžbe i javne diplomacije koje podupire Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, a organizirali su ih hrvatsko veleposlanstvo i konzularna predstavništva u SAD-u u suradnji s udrugama hrvatskih iseljenika i hrvatskim katoličkim misijama.
Kako kaže autorica filma Višnja Starešina, temeljna ideja ovog projekta bila je upoznati predstavnike hrvatskih iseljeničkih zajednica kao i pripadnike diplomatske zajednic, ne samo s postojanjem samog filma, već i s iznimnom povezanošću kardinala Stepinca sa SAD-om u vrijeme njegova progona u Titovoj Jugoslaviji, koju ovaj dokumentarac posebno osvjetljava. Naime, u nas je i danas manje poznato jer se u komunizmu o tome nije pisalo, a na Zapadu je u međuvremenu zaboravljeno, da je tadašnji zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac nakon Drugog svjetskog rata u demokratskoj zapadnoj javnosti, osobito onoj katoličkoj, bio prepoznat kao lučonoša otpora prema komunističkoj diktaturi u Europi. Još manje je poznato da je o njegovim antirasnim propovijedima u vrijeme Drugog svjetskog rata pisao New York Times i drugi vodeći zapadni mediji. A osobito je nepoznato i danas gotovo nepojmljivo zvuči da je u vrijeme Stepinčeva zatočeništva u Lepoglavi stotinjak tisuća ljudi na prosvjedu u New Yorku tražilo njegovo oslobađanje iz zatvora, da je više od 25.000 američkih građana, među kojima i mnogi ugledni intelektualci i profesionalci, potpisalo peticiju američkom Kongresu tražeći da izvrše pritisak na maršala Tita da pusti na slobodu zagrebačkog nadbiskupa. Godine sustavne komunističke, a potom srpske, negativne promidžbe učinile su svoje.
„Ovu malu promotivnu turneju po SAD-u vidim kao prvi korak, ne samo u predstavljanju filma, već i u podsjećanju na univerzalnu relevantnost Stepinčeva nasljeđa. Čini mi se vrlo važnim da je nekoliko naših iseljenika ili preciznije iseljenica koje se bave obrazovanjem mladih izrazilo želju da prikažu film svojim učenicima, koji nisu samo hrvatskog podrijetla, da su se zanimali za mogućnosti prikazivanja filma na nekim svojim događanjima. Veselilo me vidjeti da film mogu pratiti i razumjeti ljudi koji nemaju nikakve izravne veze s Hrvatskom niti su prethodno znali nešto osobito o kardinalu Stepincu. Iznenadilo me kada sam od jedne mlađe zapadne diplomatkinje čula da joj je o kardinalu Stepincu pričala njezina baka, koja također nema nikakve veze s Hrvatskom, ali je sudjelovala u prosvjedima i drugim aktivnostima za oslobađanje Stepinca iz zatvora. Osobito me se dojmio poznati čikaški kipar i galerist John D. Mooney koji je nakon projekcije ostao sjediti duboko ganut, sa suzama u očima. Gospodin Mooney je bio posljednji student u radionici Ivana Meštrovića, a kao polaznik jedne katoličke gimnazije u SAD-u sa svojim je kolegama svakodnevno molio za oslobađanje nadbiskupa Stepinca iz zatvora. Na osobitom trudu oko organizacije projekcija, u ime producenata Interfilma i Hrvatskog katoličkog sveučilišta zahvaljujem hrvatskom veleposlaniku u Washingtonu Pjeru Šimunoviću, generalnoj konzulici u Los Angelesu Rene Pea i generalnoj konzulici u Chicagu Sanji Laković, kao i svima ostalima koji su sudjelovali“ – kaže Starešina, napominjući kako joj se čini vrlo važnim da je turneja održana kao dio aktivnosti Ministarstva vanjskih i europskih poslova.
