Drage studentice i studenti, nastavnice i nastavnici, djelatnice i djelatnici,

tijekom ove godine svjedoci smo događajima koji su drugačiji od svega nam poznatog i uobičajenog. Nepredvidivi događaji poput potresa u Zagrebu u proljeće ili posljednjeg snažnog potresa u Petrinji, Sisku i Glini podsjetili su nas da u nekoliko sekundi naš život može poprimiti neke druge obrise, a naša rutina biti iznenada prekinuta. Mnogi su ostali bez svojih domova ili su oni nesigurni za život, a nažalost nekoliko je osoba izgubilo svoj život. Iako većina nas izvan bližeg epicentra nije pretrpjela veće materijalne štete, svima nam se treslo tlo pod nogama te nam je poljuljan osjećaj sigurnosti.

Što osjećamo i kako reagiramo?

Prirodna nepogoda poput potresa može izazvati traumu kada osoba doživi potres kao događaj koji je izvan granica našeg uobičajenog iskustva te koji najčešće predstavlja ozbiljnu prijetnju vlastitom ili životu bliskih ljudi, kao i iznenadnom stradavanju naših domova. U trenutku traume, stradalu osobu obuzima intenzivan osjećaj bespomoćnosti i nemoći jer spoznaje da nema kontrolu nad svojom sudbinom. Za vrijeme i neposredno nakon potresa, možemo doživjeti različite emocije. Možda će vas biti strah, možda ćete biti u šoku, ljuti, razdražljivi, tužni, očajni, plakat ćete, trest ćete se, imat ćete potrebu biti sami ili će vam pak biti kao da se ništa nije dogodilo. Bitno je znati da nismo svi isti te da u takvim situacijama i reagiramo različito. Tako će neki ostati sabrani i povesti druge na najsigurnije mjesto u domu. Neki će se uspaničiti i ponašati se neorganizirano, dok će se neki zamrznuti i u dilemi što učiniti, neće učiniti ništa. Važno je naglasiti da ne okrivljavamo sebe što smo potres doživjeli na određen način jer smo ga doživjeli na jedini način na koji smo i mogli s obzirom na situaciju u kojoj smo se nalazili. Sve emocije i reakcije su dopuštene. Ne smijemo ih potiskivati, trebamo si dopustiti da ih proživimo. Nijedan osjećaj ili reakcija koju doživimo nisu niti pravi niti krivi.

Koje su psihološke posljedice potresa?

Potres koji je 29. prosinca zatresao Hrvatsku mnogima je traumatizirajući događaj, a posebice za sve one izravno pogođene. Građani koji nisu izravno pretrpjeli materijalnu štetu i ljudsku tragediju suosjećaju sa stradalim sugrađanima u Petrinji i okolici jer su i sami u tim trenutcima osjetili strah za vlastite živote. Nakon doživljavanja potresa, većini osoba tijelo se nalazilo u prvobitnom stanju šoka. Doživljeni stres se zatim oslobađa raznim putevima, a može se manifestirati putem nekontroliranog drhtanja ili povišene tjelesne temperature. Najčešći simptomi koji se javljaju su panična tjeskoba (pojačano znojenje, lupanje srca, crvenilo), a ponekad se javlja djelomična ili potpuna amnezija za događaj. Važno je za naglasiti da akutni stresni poremećaj prolazi nakon nekoliko sati ili dana, a javlja se unutar mjesec dana od proživljenog stresnog događaja.

Kao jednu od psiholoških posljedica koja se gotovo uvijek javlja kod preživjelih nalazimo hipervigilanciju. Ona se javlja kao normalna psihološka reakcija na doživljenu traumu te se očituje putem povećane osjetljivosti i na najmanju buku što je posljedica visoke pobuđenosti tijela koje u pripravnosti čeka još jednu prijetnju za naše živote.

Kada se dogodi tragičan događaj poput potresa prvotno je naša pažnja usmjerena na slike razorenih kuća, uplakanih i očajnih ljudi, hrabrih pojedinaca koji stavljaju svoje živote na kocku kako bi spasili druge. S obzirom na to da te informacije ostavljaju veliki utisak, čak nakon nekoliko tjedana i dalje možemo biti previše okupirani tim vanjskim podražajima pa možemo zaboraviti da je doživljeni potres mogao značajno utjecati na naše psihičko zdravlje. Najčešće se negativne posljedice javljaju nekoliko tjedana ili čak mjeseci nakon potresa.

Stoga, želimo skrenuti pozornost na neke najčešće psihičke posljedice koje se mogu javiti:

Anksioznost i depresija mogu se pojaviti jer su naši životi bili ugroženi i osjećali smo se izrazito zabrinuto i tužno. Anksioznost je normalan odgovor na zastrašujuću situaciju potresa nakon kojeg je uobičajeno razmišljati hoće li se i kada potres ponoviti te što bi se još moglo dogoditi, a sve sa željom da kontroliramo situaciju nad kojom nemamo mogućnosti kontrole. Za većinu ljudi, simptomi anksioznosti su kratkotrajni i nisu ozbiljni. Anksioznost postaje patološka onda kada je visokog intenziteta, generalizira se na heterogene situacije, preplavljuje osobu i ometa njezin život. Kada se kroz dulji period od četiri tjedna uz te simptome javljaju i simptomi poput stalnog umora, problema sa spavanjem, smanjenog apetita, nemogućnosti koncentracije, gubitak volje za aktivnostima, u kojima smo ranije uživali, onda je potrebno potražiti stručnu pomoć.

PTSP (post-traumatski stresni poremećaj) se javlja jer osoba stalno iznova proživljava traumatičan događaj, i dolazi do jakog osjećaja nelagode i straha zbog ponovnog proživljavanja događaja. Trebali biste obratiti pozornost ako je to ponovno doživljavanje popraćeno flashbackovima (osoba intenzivno doživljava neke dijelove traumatičnog događaja), noćnim morama i zastrašujućim mislima. Također, javljaju se simptomi koji su povezani s izbjegavanjem, osoba pod svaku cijenu želi izbjeći mjesta i objekte koji je podsjećaju na traumatično iskustvo. Primjerice, nekoliko tjedana nakon potresa netko zalupi vratima i osoba bježi u zaklon. To je hipervigilancija i ona se s vremenom ublažava i nestaje. Ukoliko ne nestane, može biti simptom PTSP-a.

Važno je za reći da pojedini simptomi koje smo ranije spomenuli mogu biti normalni ako se javljaju u periodu nekoliko dana nakon potresa, no ako oni sprječavaju naše daljnje normalno funkcioniranje i pojavljuju se konstantno kroz dulji period, potrebno je potražiti pomoć kako bi se ustvrdilo je li došlo do razvoja psihičkog poremećaja.

Kako si pomoći?

1. Pročitajte nekoliko psiholoških savjeta kako se trenutno, ali i u budućnosti lakše suočiti sa životnim poteškoćama poput potresa.
2. Život je prepun promjena. “Jedino što je konstantno jest promjena”, rekao je grčki filozof Heraklit. Promjena situacije ponekada smanjuje negativne efekte, no promjena situacije ne dovodi uvijek do olakšanja ako ne mijenjamo i naše načine nošenja s teškoćama.
3. Gledajte optimistično. Trebali bismo nepredvidiva i teška iskustva gledati kao izazove i priliku za osobni rast, a ne kao isključivo prijeteće ili gledati samo negativan aspekt situacije. Dogodila se tragedija, ali dogodila su se i mnoga pozitivna događanja koja u nama mogu pobuditi osjećaj zahvalnosti. Možemo biti zahvalni da stradanja i štete nisu većih razmjera te da smo zajedno u svemu ovome.
4. Ne gubite nadu. Čak kada nam situacija izgleda u potpunosti beznadno ne bismo smjeli izgubiti nadu u bolje sutra. Nada nas može zaštiti od neugodnih emocija i crnih misli, stoga je važno gajiti nadu kako bismo sačuvali psihološko zdravlje.
5. Niste krivi. Znamo da potres ne možemo predvidjeti i spriječiti. Svejedno, mogu nas okupirati misli o tome što smo možda mogli učiniti drugačije kako bismo prošli bolje. Takvim razmišljanjima možemo početi okrivljavati sebe ili druge. Podsjetite se da nema krivca i da ne možemo biti uvijek pripremljeni reagirati na potpuno iznenadne loše događaje.
6. Zadržite dnevnu rutinu. Koliko je god moguće održavajte dnevnu rutinu od prije potresa: jedite, spavajte, prošećite. Vraćanje u rutinu emocionalno nas vraća u vrijeme prije potresa.
7. Niste sami. Većina ljudi proživljava teške događaje na sličan ili gotovo isti način, stoga svi možemo suosjećati jedni s drugima.
8. Izbjegavajte donositi velike životne odluke. Sve takve odluke su visoko stresnog intenziteta. Odluke tog tipa donosite kada ćete biti emocionalno i mentalno uravnoteženi nakon što se oporavite od katastrofe.
9. Pratite vijesti radi informiranja. Ograničite informiranje iz relevantnih izvora na dva puta dnevno te će te tako dobiti dovoljno informacija, a nećete biti preplavljeni istima.
10. Opustite svoje tijelo. Naš um i tijelo su povezani, stoga kada opustimo naše tijelo smirujemo i naše misli. Legnite u udoban položaj i osvijestite svaku pojedinu skupinu mišića. Sa svakim udahom osjetite ako postoji napetost, a sa svakim izdahom svjesno opustite određenu mišićnu skupinu.
11. Spavajte noću. Tijelu je u stresnim situacijama iznimno potreban odmor, a san jača organizam. U slučaju neizvjesnosti javljanja budućih potresa, ako vas je strah da zaspete kada i drugi ukućani, možete se dogovoriti da spavate u smjenama kako biste osigurali određenu razinu kontrole na način da će vas budna osoba probuditi ukoliko bude potrebno.

Na kraju, donosimo vam riječi dr. sc. Davida Bercelija koji je u svome radu s traumatiziranim osobama diljem svijeta zaključio: “Ljudsko biće je evoluiralo tako da može iskusiti, izdržati, preživjeti i učiti iz različitih traumatskih situacija. Kada ne bi bilo tako, ljudska vrsta bi odavno izumrla.“

Jelena Zadro, mag.psych.
Kristijan Žibrat, mag.psych.