Doživljavajući rane postajemo odvažni za promjenu – pod ovim geslom inauguriran je dvogodišnji studij Licentiate in Safeguarding na Papinskom Sveučilištu Gregorijana u Rimu 5. i 6. listopada 2019. g. Svečanost je započela euharistijskim slavljem u Kapeli Papinskog Sveučilišta Gregorijana koju je predvodio kardinal Reinhard Marx, predsjednik njemačke biskupske konferencije i nadbiskup u München-Freising nadbiskupiji. Na početku misnog slavlja kardinal Marx je prenio pozdrave i blagoslov pape Franje koji je na sinodi biskupa o mladima.

U svojoj propovijedi naglasio je tri koraka nužnih za promjenu, među kojima je prvi sagledavanje istine, iako svjesni da nikada nećemo moći vidjeti cijelu istinu. Bez pogleda unazad i ukoliko se ne gleda u sadašnjosti, na one osobe koje su preživjele teške trenutke zlostavljanja, ne može se ići naprijed. To znači gledati u konkretne osobe, u njihove oči, gledati u osobe koje se „raspete“, ne u neke daleke ljude, a Isus upravo nas gleda svojim očima. Potrebno je mijenjati pristup prema onome što se događalo. Bez pokušaja izliječiti sjećanje ne može se ići naprijed i promicati zaštitu djece i mladih ljudi. Pozvao je sudionike biti hrabri. Prvi korak je vrlo važan – gledati u istinu i žrtve, preuzimati odgovornost, liječiti sjećanja.

Drugi korak jest mijenjati stavove, odgajati, slijediti Krista koji podučava. Krist je Učitelj svih oblika formacije i odgoja. On je Učitelj sviju. Potrebno je mijenjati sustav poduke. Ne može se ići naprijed sa starim sustavom. Postoji osobna odgovornost ali i odgovornost sustava s obzirom na tamnu stranu događanja u Crkvi. Potrebno je odvažiti se mijenjati, mijenjati strukture – to je izazov kako ići naprijed.

Treći korak jest biti hrabar mijenjati stvarnost. Kardinal Marx se nadovezao na duhovne vježbe Ignacija Loyole na drugi tjedan gdje sveti Ignacije sudionike duhovnih vježba poziva kontemplirati Presveto Trojstvo, osluškivati što govore. U svetom zajedništvu Jednog Boga i Triju božanskih Osoba gledajući što se događa na zemlji pitaju se što se može napraviti kako bi sva ljudska bića bila spašena i zaključuju kako netko treba sići među ljude, na zemlju, ići tamo gdje je tamna strana čovječanstva i tada sv. Ignacije poziva promatrati Mariju što ona čini očekujući anđela. U tom trenutku cijelo nebo uzima dah i gleda hoće li ona reći Da početku programa spasenja cijelog čovječanstva. Važno je raditi zajedno imajući na pameti ovu sliku. Mijenjati svijest, ne samo gledati na vlastitu duhovnost, samo na sebe, vlastiti progres, vlastitu svetost, nego gledati na one koji trebaju biti spašeni, siromašni. Potrebno je odvažiti se spustiti na tlo i to je put prema budućnosti. Kardinal Marx zaključujući propovijed je rekao kako se nada da će to biti dio obnove Crkve te da je to potrebno činiti konkretnim koracima citirajući pri tome teologa Johanna Baptista Metza koji je rekao da su nam potrebni mistici otvorenih očiju, kako bismo vidjeli što se događa, vidjeli stvarnost. Tada je moguće odvažiti se i mijenjati svjesni da Gospodin pomaže na tom putu.

Nakon svete mise uslijedio je program u svečanoj dvorani Papinskog Sveučilišta Gregoriana gdje je na početku rektor Sveučilišta Nuno da Silva Gonçalves, DI, pozdravio sve prisute goste, na poseban način veleposlanike, donatore kao i studente inauguriranog studija. Osvrnuo se na pismo pape Franje Božjem narodu od 20.8.2018. u kojem papa Franjo progovara o seksualnom zlostavljanju djece od strane crkvenih službenika ističući u pismu da ako jedan član Crkve pati tada pate svi članovi. I rektor je naglasio kako je bez pogleda unazad nemoguće ići naprijed. General Družbe Isusove Arturo Sosa, pismom od 21.8.2018., podržao je također pokretanje Litcentiate in Safegurading na Sveučilištu napisavši kako je potrebno dijeliti patnju žrtava i izgrađivati kulturu zaštite te kako je nužno učiniti sve moguće da bi se iscijelile rane.

Prof. dr. sc. Hans Zollner, DI, predsjednik Instituta za psihologiju i ravnatelj Centra za zaštitu djece na spomenutom Sveučilištu iznio je podatke kako se na studij Licentiate in Safegurading upisao 21 student, od čega 19 kreću s početkom zimskog semestra tekuće akademske godine 2018./2019., a dvoje studenata od veljače koji su već u prijašnjim godinama pri Centru za zaštitu djece stekli diplomu. Jedna od njih je i vjeroučiteljica Marina Šijaković iz Đakovačko-osječke nadbiskupije. Trenutno je pri Centru za zaštitu djece kao i ostalim ustanovama koje surađuju s Centrom za zaštitu djece diljem svijeta oko 700 studenata u programu zaštite djece. Prof. Zollner je prikazao i pismeni odgovor pape u miru Bendikta XVI. koji je obećao svoju molitvenu podršku u ovako bitnoj temi za Crkvu.

Uslijedilo je predavanje kardinala Marxa koji je upozorio na dosadašnje izlike ili isprike koje su se pojavljivale u Crkvi i podijelio ih je na četiri tipa:  prvo je kako mediji žele loše Crkvi, drugo kako se većina zlostavljanja događa u obitelji a ne u Crkvi, treće isprike se odnose na glasove ili uvjerenje da se zlostavljanje događalo kao jedna trenutna pogreška, te četvrte u kojima su se i teološki pojmovi kao pomirenje, milosrđe, dobrohotnost, blagost koristili kako bi se opravdali takvi postupci, kako se ne bi ništa poduzelo. Mi smo dio toga i to je potrebno vidjeti istaknuo je kardinal Marx te nastavio: Već godinama nam je to jasno i gotovo je s takvim pristupom. Oni koji se koriste ovim ili sličnim isprikama jednako su krivi u prouzrokovanju patnji žrtava te su sudionici počinitelja. Trebamo ići naprijed i pristup se mijenja počevši od početka 2000-ih godina. 2002. g. se smatralo kako se radi o pojedinačnim slučajevima. Velik broj žrtava zlostavljanja izmijenio je naš pogled s obzirom na pogled iz 2002. ili 2010. g. Šteta nije bila uzrokovana putem medija nego više i putem Crkve same. Leadership Crkve nije ispunilo svoje obveze. Zlostavljanje izvan Crkve ne čini zlostavljanje u Crkvi boljim. U svim drugim stvarima Crkva postavlja visoke moralne zahtjeve i nije na nama osuđivati zlostavljanja van Crkve. Pristup da se dogodila samo jedna i trenutna pogreška pokazuje da tome nije tako. I ukoliko teologija ne uzima u obzir ovu temu tada gubi i svoju učinkovitost. Ovakve izlike i isprike mogu prouzrokovati nova zlostavljanja te Crvka ne preuzima odgovornost a patnja žrtava se trivijalizira ili nije prepoznata. Kao rezultat Crkva ne brani dostojanstvo žrtava, preživjelih. Time se događa upravo suprotno od onoga što bi Crkva trebala činiti. To znači ne stavljati žrtve sa strane nego u centar, slušati preživjele. Ako Crkva to ne čini tada gubi moralnu vjerodostojnost. Kajanje, posljedice i zakonske kazne nužni su u ovom procesu. Potrebno je preuzimati odgovornost, kajati se i činiti pokoru, kao i sagledavati oporavak žrtve u prikladnom obliku. Mentalitet pomoći jedni drugima, biti blizu jedni drugima, zaštiti jedan drugoga – to je vrlo snažan mentalitet u Crkvi i među klericima koji nije pomogao u iscjeljenju rana.

Karidnal Marx je nastavio: Crkva gubi svoju misijsku snagu pronoseći radosnu vijest, uspostavljajući Kraljevstvo Božje što uključuje i Kraljevstvo Pravde. Pritisak javnosti je sve jači kada se primijeti da se izbjegava odgovornost. Pritisak javnosti je značajno pomogao u inicijativi kako bi se pronašli novi načini promišljanja u Crkvi, te kako bi se Crkva iznutra mijenjala. Strah od promjene, gubitka moći, stigmatizacija vječnih problema, još više destabilizacija – to je razumljivo ali nije prihvatljivo kada govorimo o nužnoj promjeni u Crkvi. Obnova je moguća i Duh Sveti to čini mogućim i možda je On taj koji nam se pokazuje preko pritiska medija. Budimo stoga zahvalni javnim medijima, zahvalni preživjelima, koji su postali glasniji, što nam pomaže da se mijenjamo i dalje rastemo, da budemo bolji. Kritike ne bismo trebali doživljavati kao oponente nego kao suradnike s Duhom Svetim.

Vanjski pritisak pomaže kako bi se na prikladan suočilo s ovom temom. Velik broj mjera je započeo svoje djelovanje čemu je primjer i sam Centar za zaštitu djece. Mjere zaštite žrtava su nužne ali uključivanje u mjere i same počinitelje. Ove mjere bi trebale uključiti prepoznavanje znakove zlostavljanja i neprikladnih ponašanja, eliminaciju rizičnih faktora i povećanje mjera blagostanja, kako bi se dogodio uspjeh. U tom smislu je potrebno angažirati različite profesionalce kao što su psiholozi, kriminologe, pedagoge, sociologe, itd. koji svojom stručnošću mogu doprinijeti stručnjacima bez ikakvo suzdržavanja. Potrebno je da tema zlostavljanja zauzme mjesto i u teološkim promišljanjima. Samo stručnjaci iz Crkve nisu dovoljni jer bi se time moglo doći do onoga što se u Njemačkoj 60-tih godina prošlog stoljeća nazivalo Verblendungszusammenhang što znači biti zaslijepljen za određen situacije. Stoga je potreban ne individualni nego sistemski pristup ovoj stvarnosti. Kardinal Marx se osvrnuo i na zadnje istraživanje seksualnog zlostavljanja u Njemačkoj: Novo istraživanje u Njemačkoj predlaže takav način kako bi došlo do promjene i kako bi se sam sistem mijenjao. To znači promatrati Crkvu kao sustav/sistem. Ovo treba uzeti u obzir ako se žele dugotrajne promjene jer nakon svega to će pomoći kako bi se sistem osnažio a bez toga svaka promjena ima vrlo male šanse da se ostvari. Različita istraživanja u različitim kontinentima upozoravaju na isti problem – SAD, Australija, Njemačka. Pitanje moći i seksualnosti jest vrlo bitno u promjeni. Biti svjesni onoga što se želi postići pomaže u promjeni, kao i uzeti u obzir do sada nedovoljno školovanje svećenika u managementu, neopravdani cover-up mehanizam, to jest mehanizam prekrivanja stvarnosti što su podteme dviju glavnih područja – moći i seksualnosti. Potrebno je učinit korektivne mjere u Crkvi. Sistematično primjenjivati sistemske mjere protiv zlostavljanja uključujući pri tome preventivne i interventne mjere, u cijelom svijetu. To košta duboku nesigurnost jer se Crkvu dovodi u pitanje i nije trenutno moguće znati gdje će to dovesti. No radije živjeti s nesigurnošću nego sa sigurnošću u kojoj doprinosimo urušavanju pojedinaca i Crkve same. Bez sistemskog pristupa nema promjene sustava.

Kardinal Marx je naglasio i teološki moment u suočavanju sa seksualnim zlostavljanjem pozvavši se na LG 8 govoreći o Crkvi u smislu analogije inkarnacije. Crkva je društvo kao što je Isus uzeo tijelo, Logos je postao Tijelom. Duh Sveti tom analogijom koristi Crkvu, ljudsko društvo, zvano Crkva kao instrument te je Crkva pozvana ucijepiti i zakone ljudskog društva u kojem živi i kojemu je poslana. U tom duhu je rekao: Ne možemo koristiti tehničke nazive kako bi se mijenjala struktura Crkve – Crkva je i društveno biće, iako ne samo.

U završnom dijelu svog izlaganja kardinal Marx je naglasio tri točke prema sustavnom sistemom pristupu u nužnoj promjeni. Prvo je dobro upravljanje koje se ne uspostavlja automatski. Nije management samo ekonomski rječnik nego i duhovni rječnik. Leadership se mora učiti i primjenjivati. To uključuje stjecanje znanja i vještina kako rješavati konflikte, suočavati se s poteškoćama. Birati ljude za leadership i podržavati ih u tome. Drugo je suradnja što znači motivirati ljude, biti zajedno, odgovornost. Na poseban način to je bitno u sistemu Crkve napose kada se govori o izvršnoj, zakonodavnoj i sudskoj vlasti. Potrebo je osigurati da svi vođe u Crkvi, uključujući biskupe, imaju povezujuće uloge, što umanjuje hirovitost, proizvoljnost i nedostatak transparentnosti što je više moguće. Gledati osobu s vlastitim ciljevima ali uzeti u obzir i cijelu instituciju vodi k suradnji. Nije dovoljno gledati dobru volju pojedinca nego također i dobro institucije. To se događa u team-worku. Treće je odgovornost i pouzdanost. Ovo je bitno kod promjene načina donošenja odluka, što uključuje delegirati crkvenim tijelima i pojedinim voditeljima. I crkveno pravo se može razvijati, učiti od svijeta i ne biti samo s vlastitim iskustvima. Kardinal Marx je podcrtao: Preko dobrog upravljanja, suradnje i odgovornosti i sistemskog pristupa moguće je mijenjati i prevenirati skandale koji su se događali, te isto tako izbjeći i druge skandale kao što je zlostavljajuće ponašanje prema redovnicama od strane svećenika, ili autoritarna zlouporaba drugih resursa Crkve. Sistemske promjene se ne događaju same od sebe nego traže aktere i inicijatore koji su u najgoru ruku spremni prouzrokovati kontroverze i učiti u konflikt s pogođenim sistemom, ne gubeći pri tome iz vida pozitivnu misiju. To znači imati zdravu osobnost koja se suočava s izazovima, s prikladnim mjerama. Razvijati takvu osobnost znači predvidjeti odgojne mogućnosti koji su u interesu sistema, u našem slučaju Crkve, iz razloga koje sam prije naveo. Potrebna je otvorena diskusija a ne obazrivost što će nadređeni reći. Studijski program koji započinje na Gregorijani treba gledati pod tim vidom. To su agenti promjene. Suradnja individua i cijelog sistema. Potrebno je vidjeti koje još institucije mogu u tome sudjelovati, kao što je npr. diplomacija, kurija, itd. Promjena strukture se događa i putem promjene mentaliteta svake pojedine osobe. Nema temeljnih sistemskih promjena ako se ne dogodi promjena u svijesti – to je možda najkonciznije sročeno ono što je prije rečeno.

Na kraju svoga predavanja kadinal Marx je istaknu da je potrebno gledati naprijed: Skandal je doveo Crkvu u jedno od najtežih razdoblja i pobudio mnoga pitanja za budućnost. Nema alternative – moramo raditi zajedno na široko dosežnim različitim konstruktivnim inicijativama. Kardinal Marx osobno i nadbiskupija München-Freising će i nadalje podržavati CCP i pronalaziti sredstva te je pozvao i druge da podržavaju CCP. CCP nije povezan samo s Gregorianom nego i s Papinskom komisijom za zaštitu djece. Centar za zaštitu djece radi na zaštiti maloljetnih organizirajući na širem polju radionice ali i na učinkovitim impulsima za sistemsku promjenu što na koncu samo Sv. Stolica može implementirati. U tom smislu kardinal Marx je podvukao teološki sistemski pristup koji je nužan. Promjene se događaju u vjeri u moć Duha Svetoga, s nadom u Gospodinovu pomoć koji ostaje uz slabe u svijetu. Kardinal je zaključio: Želimo ostati s Njim. To je ozbiljan i izazovan napor koji Crkva čini. Molim Vas ne bojte se. Hvala.

Prof. Elizabeth J. Letourneau, Ravnateljica Moore Centre for the Prevention of Child Sexual Abuse, Johns Hopkins Bloomberg School of Public Health, SAD održala je predavanje o prevenciji seksualnog zlostavljanja djece, navodeći i konkretne preventivne programe. Na samom početku svog nastupa istaknula je potrebu školovanja budućih vođa za osjetljivost zaštite djece. Pitanje prevencije je pitanje društveno-ekonomskih faktora, konteksta u kojem ljudi žive kako bi donosili zdrave odluke i kako bi takve odluke uopće bile moguće. Smanjenje ponašanja seksualnog zlostavljanja jest dio promocije zdravlja u društvu. Mnoga pitanja koja se odnose na javno zdravlje trebaju imati svoje mjesto u školama. Različiti preventivni programi jesu skupi no isto tako i briga oko počinitelja je skupa. Prema istraživanju prof. Letourneau i suradnika polovica počinitelja seksualnog zlostavljanja imaju manje od 18 godina a često ispod 15 godina. Jedan od glavnih razloga tome jest nedostatak znanja budući da vrlo malo znaju o seksualnom ponašanju. U seksualni odgoj potrebno je uključiti adolescente, učitelje kao i roditelje adolescenata gdje će se dati jasne upute i strategije ponašanja. Povećati znanje, istaknuti razliku između starije i mlađe djece, povećati empatiju za potrebe druge djece, razloge zbog čega tinejdžeri ne bi trebali uključivati mlađe od njih u seksualne aktivnosti, povećati svijest o odgovornosti i razvijati vještine komunikacije, znati razlikovati seksualna i neseksualna ponašanja jesu neki od prioriteta s obzirom na temu seksualnog zlostavljanja. Prof. Letourneasu predstavila je preventivni program rada s adolescentima koji uključuje sljedeće teme: definirati što je to seksualno zlostavljanje i štetu koju može prouzrokovati, razvijati pozitivnu sliku samih sebe, razvijati zdravu seksualnost koja ne nanosi bol drugima, znati se nositi sa seksualnim nagonima, te pomoći onim osobama koji otkriju kod sebe seksualnu sklonost prema djeci.

12 % djece cijeloga svijeta žrtva su seksualnog zlostavljanja. Potrebno je koordinirano djelovanje na globalnoj razini u čemu na poseban način ulogu ima Child Dignitiy Alliance. Child Dignity Alliance je utemeljen sljedeći viziju svjetskog kongresa „Dostojanstvo djeteta u digitalnom svijetu“ koji se održao u listopadu 2017. g. a domaćin je bio Centar za zaštitu djece Papinskog sveučilišta Gregorijana u Rimu, u partnerstvu s WeProtect Global Alliance i Telefono Azzuro. Ovaj pionirski kongres okupio je stručnjake diljem svijeta kao i važne osobe u donošenju odluka kako bi razgovarali o rizicima i izazovima digitalnog doba, njegovo utjecaja na dostojanstvo djece i nužnog djelovanja kako bi se uhvatili u koštac s ovom globalnom tragedijom. Child Dignity Alliance postavilo je prekretnicu u međunarodnoj borbi protiv seksualne eksploatacije i zlostavljanja (CSEA – child sexual exploitation and abuse), kao što je primjerice Rimska deklaracija koju je potpisao papa Franjo, 6. listopada 2017. g. Child Dignity Alliance, utemeljena od Human Dignity Foundation, pokrenula je sedam različitih grupa kako bi postigli ciljeve Rimske deklaracije; glavni cilj Child Digitiy Alliance je stvaranje globalne svijesti o pandemiji CSEA-e izgradnjom i širenjem znanja kroz globalno istraživanje i međusobnu suradnju. Istraživanja koja poduzima Child Dignity Alliance vrlo su skupa i nemoguće ih je provoditi samostalnim financijskim snagama nego zajedničkim djelovanje različitih institucija i organizacija, na poseban način financijskom podrškom vlada pojedinih država. To bi doprinijelo većoj mogućnosti smanjenja seksualnog zlostavljanja djece, naravno s idealom da niti jedno dijete ne prođe kroz tako grozno iskustvo. U tom smislu značajno je istaknuti kako otprilike polovica zlostavljača djece u SAD-u provedu 10-20 godina u zatvoru, a za jednog počinitelja godina boravka u zatvoru iznosi 50 000 američkih dolara. To znači da se u jednog zlostavljača uloži oko 500 000 dolara. Potrebo je uvjeriti police osiguranja da je zlostavljanje djece moguće prevenirati a ne posljedično liječiti. Preventivno ulaganje i napor je egzistencijalno nužna stvarnost a ne opcionalna mogućnost. Crkva u tome može pomoći i ima svoju ulogu u suradnji s vladama država. Zaključujući svoje predavanje prof. Letourneau je pobudila svijest sudionika riječima: U ovom trenutku kao niti u kojem drugom Crkva se suočava sa svojom povijesnom ulogom u kojoj kao počiniteljica seksualnog zlostavljanja može razviti novu ulogu u prevenciji i u prepoznavanju zlostavljanja. Dok Crkva odlučuje o svom sljedećem koraku nadam se da će joj se pružiti resursi u prevenciji seksualnog zlostavljanja djece te da će to biti snažan poticaj za druge da čine isto.

Uslijedilo je obraćanje Major Dana Humaid Al Marzouqi, predstavnice unutarnjih poslova Ujedinjenih arapskih emirata koja je također izrazila zadovoljstvo sudjelovanjem na programu otvaranja studija, te je također ohrabrena onime što čini Centar za zaštitu djece u Rimu kao i prošlogodišnjim svjetskim kongresom Dostojanstvo djece u digitalnom svijetu. U svom izlaganju istaknula je važnost suradnje različitih institucija, organizacija, vjeroispovijesti, vladinih i nevladinih organizacija i drugih kada je u pitanju sigurnost djece. Major Dana Humaid Al Marzouqi pozvala je sudionike na prvi skup Interfaith Alliance koji će se održati 19.-20.11.2019. u Abu Dhabiju pod naslovom Child Dignity Online. Na skupu će biti više od 240 predstavnika različitih nacija, sve skupa oko 450 znanstvenika, te predstavnici različitih vjeroispovijesti. Zahvalila je članovima Child Dignity Alliance na suradnji i potpori. Ukratko je predstavila program spomenutog skupa.

Prof. Hans Zollner zahvalio je govornicima prvog dana, svima prisutnima na svečanosti inauguracije, te zamolio za danju suradnju na ovoj važnoj temi spomenuvši kako su potrebna pitanja, kritike, podrška i molitva kao i zajednički hod.

Drugi dan program inauguracije Licentiate in Safegurading obilježen je nastupom orkestra pokrajine Bavarske u Crvki sv. Ignacija glazbenim djelom skladanim upravo za ovu prigodu a posvećen je glasovima žrtava budući da je zajednica zaboravila slušati njihov glas. Na samom početku programa prof. Zollner rekao je: Većina žrtava koje sam sreo rekli su kako ono za čim teže jest da budu saslušani. To je nešto lakše reći nego učinit budući da to znači kako osoba koja sluša treba istinski biti empatična s dubinom trpljenja osobe koja dijeli svoje iskustvo a koje nije nikome do tada iznijela … Nadam se da će nas ovaj događaj potaknuti slušati na nove načine te time ujedno dovesti i do novih načina promišljanja, osjećanja i djelovanja. Nadam se da će nas istinski ohrabriti kako bismo započeli nužnu promjenu na osobnom i institucionalnom planu – koliko god to teško se činilo. Bog nas u tome poziva – poslušajmo. Uslijedio je scensko glazbeni prikaz pod naslovom Transformation (Konstantia Gourzi) kao znak protiv seksualnog zlostavljanja. U scenskom glazbenom prikazu kroz sedam postaja sudjelovala su dva soprana, dva mezzo-soprana, muški vokalni zbor, dječji zbor, sedam instrumentalnih solista, plesači i publika. Prikaz je završio izvedbom Transformation Song, pjesmom preobrazbe.

Na programu inauguracije Licentiate in Safeguarding oba dana sudjelovao je svećenik dr. sc. Josip Bošnjaković, poslijedoktorand na Katoličkom bogoslovom fakultetu u Đakovu i na Hrvatskom katoličkom sveučilištu te voditelj Savjetovališta u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji.