U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego dopuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.«
izvor: https://bit.ly/3IrJ1jv
Kratki odlomak, ali zahtjevan za interpretaciju – ili bolje, mogao bi nas povući da brzopleto zaključimo ono što nam se čini da iz teksta očito proizlazi: svaka, pa i najmanja zapovijed (slovce, potezić) Svetoga Zakona Božjeg ima se na koncu („dok se sve ne zbude“) ispuniti.
Ali znamo iz drugih evanđeoskih mjesta da Isus, sve dok poštuje Zakon Božji, nipošto nije neka skrupulama obavijena osoba koja bi sve doslovce, u tančine, strogo morala formalistički odraditi eda bi se pojmila obavijena milošću Božjom – znamo primjerice za epizodu gdje Isus liječi subotom (a što se ne smije).
Što onda dakle?
Ako danas imamo rr. 17-19, a onda je početak ovog istog – petog – poglavlja bitan eda bi se današnji odlomak shvatio. A na njemu nalazimo – Blaženstva. Isusov govor na gori. Njegov programatski govor. Govor o kraljevstvu Božjem. Kraljevstvo je to koje na neočekivan, začudni način ispunja Zakon Božji. Pače, nadilazi stari način ispunjavanja Zakona – u smislu zapovijedi koje se trebaju pobožno izvršiti. Nego, Isus sada poziva da se bude poput njegovog Oca – koji ljubi, služi, ponizuje se i dijeli. Sada dakle dinamika nije od dolje prema gore – trudim se odraditi ono što zapovijedi pred mene stavljaju kao zadaću, nego imamo novu paradigmu – dinamika je od gore prema dolje: jer je Otac blag, milosrdan, pun ljubavi i strpljiv prema meni, sada ja, osvjedočen njegovom ljubavlju, i sâm se trudim biti poput njega.
Tako ne samo da obavljam zadaće koje Zakon stavlja preda me, nego se učim ulaziti u dinamiku sinova i kćeri Božji.
Dinamika je to kraljevstva Božjeg, na koju nas poziva Isus na početku ovog istog, petog, poglavlja.
