„Čuvajte se ljudi!“

Još u našim domovima, ulicama i crkvama odzvanjaju božićne pjesme, a liturgija nas poziva na nešto što može uznemiriti božićnu ljepotu: mučeništvo svetog Stjepana. Još se divimo ljepoti i sjaju Djeteta Isusa, a već moramo gledati vazmenu dimenziju Božića, a to jest da život i smrt idu zajedno. No, znakovito je Isusovo upozorenje: Čuvajte se ljudi! Oprez! Ovdje je riječ o genitivu množine. Dakle nije: Čuvajte se, ljudi moji! Već Čuvajte se ljudi! Pa i onog što piše ovaj tekst kao i onog tko ga trenutno čita – tebe. Zašto? Jer je čovjek nestalnog srca, sposoban za divna djela, kao i za okrutna. Mučeništvo svetog Stjepana je tome dokaz. No, to njegovo mučeništvo ulazi u logiku teologije utjelovljenja Božjeg Sina. Isus se rodio da prolije svoju krv za nas – radi našeg spasenja. Stoga već u jaslicama možemo prepoznati patničku dimenziju Božje ljubavi. Stjepan kao prvi mučenik koji je prolio svoju krv za Isusa poziva nas da ulazimo u dimenziju ljubavi koja se ne zadovoljava nekom vanjskom ljepotom i sjajem, već nas vodi k potpunom predanju Bogu i čovjeku. Da budemo, kako ističe samo značenje riječi mučenika, svjedoci.

Božić poziva na svjedočanstvo. No, snagu svjedočanstva crpimo u uskoj povezanosti s Presvetim Trojstvom upravo kao sveti Stjepan čije je mučeništvo prožeto prisutnošću Presvetog Trojstva. Stjepan, „pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu.“ Kao što je Božić iskustvo Božje slave na zemlji, tako je i Stjepanovo mučeništvo puno Božje slave i prisutnosti. Molimo njegov zagovor da i mi znamo živjeti poput njega, puni Duha Svetoga!

Odilon Singbo

Sveučilišni kapelan