Župnik Župe sv. Blaža u Zagrebu vlč. Borna Puškarić upozorio je da smo u došašću pozvani raditi ono što nam Crkva preporuča – ući u to liturgijsko vrijeme kao u vrijeme jedne radosne ozbiljnosti. “Potrebno je imati jednu ozbiljnost te svjesni da smo pozvani biti povedeni od Crkve na vrijeme pripreme, čišćenja i bdjenja, ali upravo u perspektivi radosti. To naše iščekivanje je čvrsto vezano uz našu svijest da nije uzaludno nego ima svoj kraj. Odnosno, mi znamo što iščekujemo – upravo tu sigurnost da je Božić i ove godine zapravo trenutak kada nam Krist dolazi u susret.”

Tumačeći zašto priprava za advent traje četiri tjedna, vlč. Puškarić je naglasio da su u povijesti liturgije svi veći blagdani imali svojevrsnu vigiliju ili bdijenje.” Zašto? Zato što se čovjek za važan duhovni sadržaj treba pripremiti. Mi smo takva bića, ograničena i vezana uz mnoge stvari, primjerice mnoge navezanosti s naše strane, zatvorenosti u sebe, opterećenosti, neuredan život…

Stupnjevitost četiri tjedna došašća nam pomaže da se ipak možemo jednostavnije aklimatizirati. Pa treba se postići i pravu ‘duhovnu temperaturu’, da bismo doista mogli ući na Božić s tim raspoloženjem i zato nam treba nekoliko tjedana priprave.

Autentičnije slavlje adventa i Božića

Studentski kapelan Hrvatskoga katoličkog sveučilišta vlč. Odilon Singbo rekao je kako u ovoj pandemiji ima i dobrih strana: “Mislim da ćemo kroz ovo vrijeme napokon moći na ispravan način slaviti advent, a kasnije i Božić. Ponekad smo sveli adventsko vrijeme na blještavilo i različite aktivnosti koje možda nemaju toliko veze niti s Bogom a još manje s adventom. Tako da smo sada, kada smo ipak zakinuti za to, pozvani vratiti se u svoju nutrinu i otkriti ljepotu toga vremena i, prije svega, unutarnjeg stava produhovljenja, a ne posvjetovnjenja. To je prednost ovoga vremena.”

Prošle godine sam u Beninu ponovno vidio koliko mi nedostaje slijepa predanost Bogu, koju sam davno imao u Africi, iako nisam imao materijalno bogatstvo. Bog na Božić dolazi k nama i to je izvor prave, istinske radosti”, dodao je vlč. Singbo.

Došašće u pokori i bdijenju

Na pitanje o došašću kao vremenu pokore, vlč. Puškarić je napomenuo da ljubičasta boja u liturgiji označava i pokoru, ali i bdjenje. Ujedno je naglasio da, po uputama Direktorija, kićenje crkve u nedjeljama adventa treba biti skromnije. Govoreći pak o smislu adventskog odricanja od nečega što si možemo priuštiti, vlč. Puškarić je naglasio da je zahvalan čovjek, koji zna da mu je sve darovano, spreman darivati i drugima: “Čini mi se da sada, Bogu hvala, sve više otkrivamo upravo tu važnost dijeljenja i darivanja, ali iz istinskih polazišnih točaka. Dakle, ne iz nekih svjetovnih polazišnih točaka i koje su zapravo određena oholost, nego radosno darujem jer znam da imam više nego sam zaslužio.”

Posebna je tema bila strah današnjega čovjeka od smrti. Vlč. Singbo potvrdio je da je ova epidemija otkrila zajedničku ljudsku ranjivost. “Bili smo uvjereni da smo nedodirljivi, ali očito nije tako. Nespremni smo za suočavanje sa smrću, jer smo navezani na svašta. Iz razgovora liječnika s bolesnicima na kisiku ili prije respiratora otkriva “Bili smo uvjereni da smo nedodirljivi, ali očito nije tako. Nespremni smo za suočavanje sa smrću, jer smo navezani na svašta. Iz razgovora liječnika s bolesnicima na kisiku ili prije respiratora otkriva se njihov velik strah od smrti. A mi kao vjernici znamo da smrću ne idemo u ništavilo, nego Isusu u zagrljaj”, zaključio je vlč. Singbo.se njihov velik strah od smrti. A mi kao vjernici znamo da smrću ne idemo u ništavilo, nego Isusu u zagrljaj”, zaključio je vlč. Singbo.