U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se.
Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao? Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!
Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci.«
Kada nešto molimo – tražimo, prosimo – Gospodina, ne treba imati stav da je potrebno ne-znam-šta ili ne-znam-koliko-i-kako izmoliti eda bi nas Bog uslišao.
Tako se valjda moli Afroditu, Heru, Zeusa i Posejdona.
A kršćani vjeruju da je Bog Otac, Otac blag i milosrdan, pun ljubavi za svoju djecu, koji zna što im je potrebno i to im daje.
I to im je već dao!
Stoga ovaj odlomak ne završava nekom uputom kako i šta moliti (u 5, 7 ili 10 neizbježnih koraka) eda bi se postigao rezultat (kako to uopće neprikladno zvuči kada se govori o molitvi!), nego ovako: Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima.
Jer vjerujemo u Oca koji je već sada dobar prema nama, blag i milostiv, koji uvijek ide prema nama opraštajući nam, sada mi, osvjedočeni takvim njegovim djelovanjem, i sâmi se trudimo činiti poput njega.