Sveučilišna kapelanija

Svetkovina Tijelova kaže nam da kao Isusovi učenici imamo činiti isto što i on: kruh života koji Gospodin razlama (i koji je on sâm) velikodušno nam je davati braći ljudima – njime ih posluživati. Tada u nama i po nama djeluje Duh Božji.

Vjera u trojstvenog Boga znači ljubav: da sve ono dobro, lijepo i plemenito što smo od Boga primili kao dar nesebično razdajemo – u ljubavi – našoj braći i sestrama. Tako je između osobâ Presvetog Trojstva: Otac voli Sina i sve mu predaje. Sin, Jedinorođenac Božji, nije sebičan nego nam predaje sve što je od Oca primio. Napokon, u Duhu koji nam omogućuje da rastemo u istini, po Kristu, imamo pristup Ocu.

Kršćani imaju biti poput soli: ona se ne gura u „prvi plan“ (jer preslanu hranu nitko ne voli), nego, pod uvjetom da je dobra i u pravoj mjeri, čini jelo vrsnim, ukusnim, slasnim!

Slavimo svetkovinu Duhova – Isusova zajednica prima snagu, prima Duha Branitelja – ne samo u situacijama kada im je osobito teško ili im je pomoć prijeko potrebna, nego je Branitelj stalno uz njih – on poučava, gradi i hrabri. U Duhu učimo kako ispuniti zapovijedi Isusuove, tj. zapovijed novu, a ta je: da ljubimo jedni druge kao što je on nas ljubio.

Biti ovca danas ide za pogrdu: „Baš si ofca, niš’ ne razmišljaš! Sam te vodaju kud oće drugi!“ Ali za Sveto pismo ovca je pametna životinja! Ovca je, naime, sposobna (da ne kažem ignacijanski) razlučivati: prepoznati od mnoštva glasova pastirov, te za njim krenuti! To joj, u evanđeoskoj projekciji, ima pomoći da na koncu i postane nalik njemu, dobrome pastiru: da daje svoj život za druge ovce.

Kao zajednica vjere, Crkva, prolazimo kroz razdoblja u kojima imamo iskustvo Gospodinove prisutnosti, ali i kroz razdoblja kada pitanja i nesigurnosti dominiraju nad našim dobačajima mogućih (pokušaja) odgovorâ. Stoga se dobro u tim razdobljima podsjetiti da, kad god se okupljamo na euharistiju, Gospodin Isus dolazi među nas – prisutan u darovima koje je on za nas pripravio. A dolazi i prisutan je i svaki puta kada se, poput njega i – u ovoj epizodi – Šimuna Petra, opasujemo eda bismo drugima služili.