U ono vrijeme: Krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: »Što govore ljudi, tko sam ja?« Oni mu rekoše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka.« On njih upita: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Ti si Pomazanik — Krist!« I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.
I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: »Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«
O tome da će učenici teško prihvatiti da je Isus Krist Pomazanik – Mesija – na način nemoći, a ne na način mišice jake i ruke ispružene već je bilo pisano.
Danas stoga više o onome Nosi se od mene, sotono!
Nije Nosi se od mene, nego Iza mene!
Isus ne odbija Petra od sebe, već mu kaže: „Stani iza mene! Ne jurcaj! Ne idi prije mene! Ne prezaj! Kud ćeš!?“
Danas je prekretnica. Danas se sve mijenja.
Isus je do sada u Markovom evanđelju djelovao u sili i snazi Božjoj – govorio kao nitko prije, oslobađao ljude od zloduhâ, liječio.
Na polovini evanđelja – danas! – prijelom: Petar pravilno ispovijeda vjeru, ali se teško miri s onim Isusovim da Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen. Teško se to prihvaća, pogotovu nakon onako slavnih prvih osam poglavlja Markovog evanđelja!
A Isus, kao da se zainatio, baš to zatefterio! Ne da se: tri puta će im navješćivati kako će biti odbačen i kako će ga ubiti.
Nije da nas tjera od sebe.
Nego kaže: odbaci onu sliku da ću ja satrati druge!
Mene će satrati!
Ali to neće biti kraj.