Onih se dana opet skupio silan svijet. Budući da nisu imali što jesti, dozva Isus učenike pa im reče: »Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me i nemaju što jesti. Ako ih otpravim gladne njihovim kućama, klonut će putem. A neki su od njih došli iz daleka.« Učenici mu odgovore: »Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?« On ih zapita: »Koliko kruhova imate?« Oni odgovore: »Sedam.« Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim učenicima da posluže. I poslužiše mnoštvu. A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te reče da i to posluže. I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara. Bilo je oko četiri tisuće ljudi. Tada ih otpusti, a sam sa svojim učenicima odmah uđe u lađu i ode u kraj dalmanutski.

Isusovi učenici imaju poslužiti od onoga što im je Isus dao | izvor: https://bit.ly/3rIqHxp

Isus sâm primjećuje potrebe naroda kojem govori i prije nego mu se narod obrati u svojim potrebama: Budući da nisu imali što jesti, dozva Isus učenike.

• • Dobro je da se Bogu obraćamo u svojim potrebama i molimo – konkretno – za njegovu pomoć.
  • Ali jednako je bitno da si iznova posvijestimo kako je on Otac dobri koji već zna naše potrebe i prije nego mu ih reknemo.

Bog nas pretječe svojim odgovorom već prije no mu mi postavimo svoje pitanje, već prije no mu mi izrečemo svoju prošnju.

A uloga nas kao kršćana, Isusovih učenikâ, bit će u tome da primljena dobra dalje nesebično razdajemo: da kruh što smo ga blagoslovljenog primili ponizno dalje distribuiramo drugima.

Da ih poslužimo.