U ono vrijeme: Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku.
A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca.
Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: »Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?«
A on im reče: »Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa:
Ovaj me narod usnama časti,
a srce mu je daleko od mene.
Uzalud me štuju
naučavajući nauke — uredbe ljudske.
Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.« Još im govoraše: »Lijepo! Dokidate Božju zapovijed da biste sačuvali svoju predaju. Mojsije doista reče: Poštuj oca svoga i majku svoju. I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni. A vi velite: ‘Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude ‘korban’, to jest sveti dar, takvome više ne dopuštate ništa učiniti za oca ili majku. Tako dokidate riječ Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I još štošta tomu slično činite.«
izvor: https://bit.ly/3Lr5Wy6
Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske. Lijepo.
Možemo pomisliti: e zločestih farizejâ, ma gle ti pokvarenih pismoznanaca!
A bolje je: pogledati ima li u mene takvih okoštalosti – krutosti religijskih pravila, tako da na kraju ni za Boga ni za brata čovjeka ne marim.
To da se nešto naizgled čini za Boga, na njegovu čast, a da se istim zapravo želi drugoga čovjeka podčiniti, odvajkada je prisutno u ljudskoj povijesti. A religija nudi nažalost često puta zgođušan plašt u koji se takvo činjenje može zaodjenuti.
I prije nego se uhvatim u onome „Da, ali, pravilo bespogovorno nalaže da…“, imam se zapitati: Ma tražim li ja stvarno dobro čovjeka što pokraj mene stoji ili hoću prije svega sebe zaštiti (tko me to onda napada?) ili opravdati (zašto i pred kime?)?
A razrješenje zavrzlame, petlje pitanjâ, bit će (dakako!) u bratu čovjeku. Njemu treba, poput apostola koji poslužuju ono što je Isus blagoslovio, dati kruha da jede.
