U ono vrijeme: Dozva Isus dvanaestoricu te ih počne slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.

I govoraše im: »Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande. Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.«

Otišavši, propovijedali su obraćenje, izgonili mnoge zloduhe, i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.

izvor: https://bit.ly/33IUSv7

I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.

Ne nosi se ni kruh, ni torba ni novac: sve ono što bi po sebi nudilo određenu, kakvu-takvu sigurnost:

• • malo kruha da utaži glad ako se ostane bez hrane na putu,
  • torba u koju se može nešto staviti što će biti od koristi
  • novac kojim se u slučaju potrebe nešto može kupiti.

A nosi se štap, nazuvene su sandale:

• • Za dugo hodanje potrebna je dobra obuća.
  • Štap pomaže pri hodanju – daje hodu ritam, tijelu oslonac.

Isus svoje učenike usmjerava na hod. Učenici imaju biti pokretni, lagani: ostale stvari koje bi ih mogle učiniti sigurnijima (kruh, torba, novac), u isti mah bi ih učinile sporijima.

A radosnu vijest – da je Bog do same srži dobar i da voli svakoga čovjeka te mu svoje milosno lice pokazuje jer njegovi poslanici liječe i čine ljudima dobro – treba naviještati žurno, treba ju prenijeti mnogima!