Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu — kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! — i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.

Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:

»Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,

po riječi svojoj, u miru!

Ta vidješe oči moje

spasenje tvoje,

koje si pripravio

pred licem sviju naroda:

svjetlost na prosvjetljenje naroda,

slavu puka svoga izraelskoga.«

Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan — a i tebi će samoj mač probosti dušu — da se razotkriju namisli mnogih srdaca!« A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.

Kad obaviše sve prema Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.

Rembrandt van Rijn, Simeon’s Song of Praise | izvor: https://bit.ly/35iR9F3

A i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!

Uobičajilo se ovo evanđeosko mjesto u tradiciji proširiti na tzv. mač boli koji probija Marijino srce. Postoji i pobožnost o tzv. sedam svetih žalosti.

Pa ipak, neki egzegeti naglašavaju kako ovdje nije riječ o tome.

Mač koji ima probosti Marijinu dušu mač je njegove riječi. Tj., Marija od Isusove majke ima izrasti u njegovu učenicu – i to, slušajući njegovu riječ.

A Isus govori Božje riječi. Božja pak riječ ona je koja je oštrija od svakoga mača, koja razdjeljuje, tj. nuka na odluku, na razlučivanje.

Takav poziv na razlučivanje ne želi po sebi proizvesti bol, već zove na rast, na zrenje. A ono pak često puta sa sobom povlači i određenu bol.

Vjerujem odgovara ovo i iskustvu mnogih roditelja, koji za svoje dijete žele svaki blagoslov – samo da je njoj/njemu dobro!

Nicholas Mynheer, The Presentation | izvor: https://bit.ly/3GSt5Xo

A onda kako ono odrasta, kako raste, jača i napunja se mudrošću i milošću Božjom, dogodi se jedan momenat u kojem ih i iznenadi – jer, odlučilo je dijete (sada već djevojka ili mladić) – krenuti svojim putem, utrti korake stazama s kojima roditelji nisu u suglasju. Činiti drugačije, pače i protivno njihovoj volji. Ne nužno iz bahatosti ili bezobzirnosti, već – a jer to tako biva!

Situacija je to koja roditeljima da, zadaje bol, ali uvjeren sam, nema ostati samo pri tome: ona je i mogućnost da se zastane, podrobnije promotri, razmisli i – razluči. Da se namisli razotkriju, da ih se prepozna, razumije, i da im se dopusti da budu.

Mač je to koji ne nudi samo, ni prije svega, bol, već uvodi u krizu koja omogućuje rast.

Zrenje.

izvor: https://bit.ly/3s0S7xh